EN DE

Radioaktivni uran prijeti Indijancima

Autor: Dario Kuntić
14. rujan 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Nesvjesni opasnosti radioaktivnog materijala, mnogi su Indijanci iz plemena Navaho gradili kuće koristeći se ostacima te rudače koje su našli pokraj površinskih kopova

U razdoblju od 40-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća u indijanskom rezervatu naroda Navajo, na području saveznih država New Mexico, Utah i Arizona, izvađeno je na milijune metričkih tona urana, ključnog resursa američke vojne industrije. Nesvjesni opasnosti radioaktivnog materijala, mnogi su Indijanci gradili kuće koristeći se ostacima te rudače koje su našli pokraj površinskih kopova. U posljednjih deset godina, na dekontaminaciji, rušenju starih i izgradnji novih kuca zajedno rade savezna vlada i Agencija naroda Navaho za zaštitu okoliša.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Neinformiranost
Na stotine pripadnika indijanskog naroda Navaho radilo je vise od četiri desetljeća na vađenju urana, kojeg također nazivaju “žuti kolač”. “Zbijali smo šale… tata bi došao kući, oprao se i presvukao, za njim bi na podu ostala žuta prašina. Nismo tada ništa znali, nismo bili informirani o opasnosti koja nam je prijetila”, sjeća se Steve Estitty, izvrsni direktor agencije za zaštitu okoliša koja djeluje u rezervatu. Toj je agenciji dodijeljena teška zadaća procjene broja kontaminiranih kuća na području koje se proteže u tri savezne države i veličine je 43.000 četvornih kilometara, kao i rušenje tih građevina i njihova zamjena novima. “U ovom trenutku, nema načina da saznamo pravi broj kuća u čijoj izgradnji su korišteni ostaci iz rudnika urana”, kaže Estitty. Mnoge su se obitelji poslužile odbačenim materijalima, a nema nikakve evidencije koja bi pomogla da se utvrdi koje su kuće radioaktivne. Doslovno treba ići od vrata do vrata, pitati ukućane i oslanjati se na njihovu dobru volju da svoje kuće podvrgnu testiranju. Pred Agencijom su mnogi problemi. Katkada, njene radnike moraju pratiti prevoditelji kako bi se uopće moglo komunicirati s Indijancima koji ne govore engleski već samo jezik plemena Navaho. A i nije ostalo puno vremena za obavljanje posla – mnoge su kuće izgrađene prije pola stoljeća i oni koji u njima sada žive ne znaju uvijek točno kada i od čega su napravljene. A tu je i pitanje ponosa. Mnoge obitelji ne žele prihvatiti pomoć vlasti jer je smatraju milostinjom. Rašireno je nepovjerenje prema državi, kaže Lillie Lane, zadužena za odnose s javnošću u lokalnoj agenciji za zaštitu okoliša. “Neke su obitelji u početku skeptične jer znaju da je i u prošlosti bilo sličnih ispitivanja, ali da ona nisu ničim urodila. Neki su svjesni opasnosti koje im prijete. Neki su u svojim domovima ostali, drugi ih napustili.”Radnicima agencije za zaštitu okoliša sada u pomoć dolazi savezna Agencija za zaštitu okoliša. Udružilo se nekoliko saveznih tijela, kaže Clancy Tenley, iz ove savezne ustanove. “Prije dvije godine svi smo se okupili i napravili prvi sveobuhvatni, dugoročni, petogodišnji plan za rješavanje ovog problema i po tome se ovaj poduhvat razlikuje od prijašnjih. Takva vrsta suradnje je važna i doprinijet ce cilju”, kaže Tenley.

U razdoblju od 40-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća u indijanskom rezervatu naroda Navajo, na području saveznih država New Mexico, Utah i Arizona, izvađeno je na milijune metričkih tona urana, ključnog resursa američke vojne industrije. Nesvjesni opasnosti radioaktivnog materijala, mnogi su Indijanci gradili kuće koristeći se ostacima te rudače koje su našli pokraj površinskih kopova. U posljednjih deset godina, na dekontaminaciji, rušenju starih i izgradnji novih kuca zajedno rade savezna vlada i Agencija naroda Navaho za zaštitu okoliša.

Neinformiranost
Na stotine pripadnika indijanskog naroda Navaho radilo je vise od četiri desetljeća na vađenju urana, kojeg također nazivaju “žuti kolač”. “Zbijali smo šale… tata bi došao kući, oprao se i presvukao, za njim bi na podu ostala žuta prašina. Nismo tada ništa znali, nismo bili informirani o opasnosti koja nam je prijetila”, sjeća se Steve Estitty, izvrsni direktor agencije za zaštitu okoliša koja djeluje u rezervatu. Toj je agenciji dodijeljena teška zadaća procjene broja kontaminiranih kuća na području koje se proteže u tri savezne države i veličine je 43.000 četvornih kilometara, kao i rušenje tih građevina i njihova zamjena novima. “U ovom trenutku, nema načina da saznamo pravi broj kuća u čijoj izgradnji su korišteni ostaci iz rudnika urana”, kaže Estitty. Mnoge su se obitelji poslužile odbačenim materijalima, a nema nikakve evidencije koja bi pomogla da se utvrdi koje su kuće radioaktivne. Doslovno treba ići od vrata do vrata, pitati ukućane i oslanjati se na njihovu dobru volju da svoje kuće podvrgnu testiranju. Pred Agencijom su mnogi problemi. Katkada, njene radnike moraju pratiti prevoditelji kako bi se uopće moglo komunicirati s Indijancima koji ne govore engleski već samo jezik plemena Navaho. A i nije ostalo puno vremena za obavljanje posla – mnoge su kuće izgrađene prije pola stoljeća i oni koji u njima sada žive ne znaju uvijek točno kada i od čega su napravljene. A tu je i pitanje ponosa. Mnoge obitelji ne žele prihvatiti pomoć vlasti jer je smatraju milostinjom. Rašireno je nepovjerenje prema državi, kaže Lillie Lane, zadužena za odnose s javnošću u lokalnoj agenciji za zaštitu okoliša. “Neke su obitelji u početku skeptične jer znaju da je i u prošlosti bilo sličnih ispitivanja, ali da ona nisu ničim urodila. Neki su svjesni opasnosti koje im prijete. Neki su u svojim domovima ostali, drugi ih napustili.”Radnicima agencije za zaštitu okoliša sada u pomoć dolazi savezna Agencija za zaštitu okoliša. Udružilo se nekoliko saveznih tijela, kaže Clancy Tenley, iz ove savezne ustanove. “Prije dvije godine svi smo se okupili i napravili prvi sveobuhvatni, dugoročni, petogodišnji plan za rješavanje ovog problema i po tome se ovaj poduhvat razlikuje od prijašnjih. Takva vrsta suradnje je važna i doprinijet ce cilju”, kaže Tenley.

I povjerenje i skepticizam
Agencija za zaštitu okoliša sa samog rezervata identificirala je, do sada, 27 domova kojima je potrebna dekontaminacija. Ona vlasnike domova neće kostati ništa. Nekim kućama potrebna je samo neznatna renovacija – jedan zid ili zamjena vanjskog trijema, druge treba rušiti do temelja. U takvim slučajevima, Agencija obiteljima prepušta da same donesu odluku o tome žele li na istom mjestu potpuno novu kuću ili žele punu financijsku odštetu. Povjerenje, kaže Lillian Lane, i tu igra veliku ulogu. “Bez obzira koliko im puta kažete da su kuća i teren oko nje čisti, ljudi ostaju skeptični. No, ima i onih koji cijene napore i vjeruju u ono što radimo. Znaju da su živjeli u kućama koje su prijetile njihovom zdravlju i životu i sada, kad su dobili nove, čiste, sigurne domove, zahvalni su na projektu.”

Rekonstrukcija

Projekt od tri milijuna dolara
Rad na prvih 27 kuća bit će gotov do kraja rujna ove godine. U idućih pet godina Agencija planira pregledati i procijeniti godišnje barem stotinu kuca. Najmanje 10 posto domova treba neki oblik popravki i preinaka. Projekt će godišnje stajati oko tri milijuna dolara. Navahosi su svjesni svoje odgovornosti no vjeruju da i američka vlada, kao najveći kupac urana, mora prihvatiti vlastiti dio odgovornosti.

Autor: Dario Kuntić
14. rujan 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close