Poslodavci su konačno dobili i službenu potvrdu iz međunarodne zajednice da hitno moraju otvoriti novu stranicu kvalitetnog dijaloga sa socijalnim partnerima. Rezultati IMD-ovog istraživanja koje je jučer objavilo Nacionalno vijeće za konkurentnost trebali bi postati zakon za socijalne partnere. Hrvatska je po neefikasnosti poslovnog sustava na posljednjoj, 61. poziciji. Pritom za šest mjesta poslovni sektor zaostaje čak i za Vladom koja je efikasnija. Toliko zaostaje i za ukupnim gospodarskim rezultatima kojima uvelike sam pridonosi, a 11 mjesta zaostaje za konkurentnošću infrastrukture, gdje su mjereni zdravstvo, obrazovanje, znanost i okoliš. Neefikasan poslovni sektor po definiciji znači manju proizvodnju, nižu zaposlenost i sposobnost plaćanja poreza. To je znak za paljenje crvene lampice jer tada to nije problem biznisa nego postaje socijalni problem. Prag neefikasnosti hrvatskog poslovnog sektora po ovom se istraživanju pokazao kod nemogućnosti biznis sektora da bude bolji. No, prag ukupne neefikasnosti Hrvatske pokazuje se na 30 milijardi dolara vanjskog duga iza kojeg nije ostala ni veća zaposlenost ni produktivnije investicije. Taj se prag pokazuje i kod činjenice da se kod nas 80 posto svih investicaja svodi na kupnju postojećih tvrtki. U konkurentnijim zemljama, u tom se postotku izražavaju green field investicije kojima se stvaraju proizvodi za izvoz. Stoga, izrazito loša ocjena poslovnom sektoru treba biti povod za pitanje poslodavcima, Vladi i sindikatima mogu li zajedno okrenuti ploču da se ukupno odnosi u Hrvatskoj mjenjaju na bolje. Studija nameće potrebu konstruktivnog i kvalitetnog dijaloga, a tako zaključuju i poslodavci.

Ako se ne krene tim putem, ako se nastavi sagledavati poslovni sektor izdvojeno iz odnosa koje trebaju zajedno stvarati s Vladom i sindikatima, to za hrvatsku ukupnu konkurentnost neće biti produktivno. Sva su tri segmetna – vladina efikasnost, infrastruktura i gospodarski rezultati – usko povezeni s poslovnim sustavom kao četvrtim mjerilom za generalni indeks konkurentnosti. Teško će se moći govoriti o neefikasnosti jednog sustava a da se ne vidi u kojoj mjeri drugi sektor sudjeluje u sprečavanju efikasnosti onog prethodnog. Primjerice, ako biznis sektor nije mogao dvije godine dobiti upis svog vlasništva u gruntovnici, tada nije mogao u banci dobiti kredit. Ako se na fakultetima nisu obrazovali oni profili ljudi koji su biznisu potrebni, onda nije za očekivati onu kvalitetu u nadzornim odborima i upravama koja je biznisu potrebna. Više od jednog desetljeća trajalo je arbitrarno ponašanja javne uprave i nekvalitetne birokracije koje je uvjetovalo ponašanje mnogih poslovnih subjekata. Mnogim tvrtkama je bilo neusporedivo važnije dobiti posao nabave za resor obrane ili obnove nego vrbovati kvalitetne kadrove s Harvarda. Te se reperkusije još i danas osjećaju. Suzile su manevarsku sposobnost i kvalitetu razvoja poslovnog sektora. Djelovale su na biznis poput hupsera na cesti. Umjesto da ubrza razvoj, poslovni sektor morao je kočiti.