Kad je već nešto dobro, bolje u to ne dirati. Tako i s hrvatskim turističkim proizvodom, barem ako je sudeći prema porukama koje ovih dana javnosti upućuje Vlada, odahnuvši jer turistički pad u kriznoj sezoni nije strašan kako se očekivalo, odnosno slabiji je od konkurencije. Ali kao u priči o cvrčku i mravu, takva bi politika Hrvatsku uskoro mogla skupo stajati.

Iako će pad prihoda od turizma biti neminovan, po nekima čak 15 posto, turisti su unatoč krizi ovog ljeta otišli na Jadran umjesto u Španjolsku, Grčku ili Francusku. Prvo pitanje je zašto su izabrali Hrvatsku? Zbog blizine i dobre cestovne povezanosti, sunca i vrućine koja ih je potjerala iz gradova na more te dijelom zbog jače promocije destinacije. Dakle, ne zbog ponude koja na većini Jadrana nije bolja nego u Španjolskoj ili Francuskoj. Uz neke izuzetke, Jadran jei dalje dosadan i nema sadržaja, dobre hotele ne prati destinacija, dobar dio privatnog smještaja ne zadovoljava osnovne kriterije, a većina gostiju koje privlačimo spada u niži srednji sloj. Sezona traje tri mjeseca u kojima se nastoji namiriti prihod koji treba pokriti cijelu godinu, investicije u turizmu otežane su administrativnim preprekama, odlukama lokalne uprave kojima često vladaju šerifi…, a promjene se događaju puževim koracima. Sunce i more su ono što goste privlači, kao i osamdeset i neke. Bez strukturnih promjena jaz između domaćega turističkog proizvoda i famozne konkurencije kojoj se beljimo pokazat će se čim Nijemci i Austrijanci skupe novac za avionske karte. O tome se, međutim, ne priča u zemlji cvrčaka, već se čeka ta famozna gladna zima iz basne. Ako će nas njezin dolazak prodrmati dovoljno da zasučemo rukave, neka je što prije.