Prije četrdesetak godina tisuće Amerikanaca je živjelo u komunama. Bile su to skupine mladih ljudi koji nisu željeli živjeti u potrošačkom društvu te su se odlučili za kolektivni način života.

Neke današnje komune temelje se na duhovnosti dok se pak organiziraju oko ideje očuvanja okoliša. No svima je zajedničko vjerovanje u kolektivni način života, u slobodnu raspodjelu i razmjenu resursa. Jedna od najstarijih takvih zajednica u Sjedinjenim Državama je Twin Oaks. Osnovana je 1967. godine, a nalazi se dva sata vožnje južno od Washingtona. Život u Twin Oaksu vrlo je različit od onog na kojeg je navikla većina Amerikanaca. Sami proizvode hranu, poruke se objavljuju na oglasnim pločama a na Facebooku i Twitteru, a članovi žive u zajedničkim spavaonicama.U komuni je sve besplatno. Od stanarine i zdravstvene skrbi, do hrane i odjeće. Osim toga, tu je i mjesečni džeparac od 75 dolara za dodatne potrebe, poput čokolade. Ono što održava ovu komunu već 42 godine je zajednički rad. Svatko tko želi postati član mora pristati na rad od 42 sata tjedno, a komuna mu zauzvrat pokriva sve troškove. Paxus Calta kaže da članovi komune mogu odabrati što žele raditi. Izbor radnog mjesta prilično je širok. “Više manje sve aspekte dnevnog života koje možemo obaviti ovdje tu i činimo. Sami si popravljamo aute, sami gradimo kuće, sami obrazujemo djecu”, kaže Calta. Osim toga, Twin Oaks ima i dvije “tvrtke”, odnosno radionice. Jedna proizvodi mreže za ležanje, a druga proizvodi tofu. Uspjeh tih tvrtki je još jedan od razloga što je Twin Oaks tako dugo opstao. Zarađenim novcem se kupuju automobili i zdravstveno osiguranje. Zajednički rad i ravnomjerna podjela rezultata rada dio su načina života, kao što su to na primjer i vješanje i sušenje opranog rublja na svježem zraku, korištenja sunčeve energije za grijanje vode i te korištenje drva. Zbog toga je Twin Oaks jedna od ekološki najnaprednijih zajednica u Americi, kaže Calta. “Konzumiramo 66 posto manje električne energije, 75 posto manje goriva, 88 posto manje deponijskog krutog otpada. Sve je to posljedica našeg kolektivnog načina života”, dodaje.