Nekad su se dječaci na ulici znali potući zbog sumnjivog penala ili simpatije, djevojčice zbog lutke ili zlobnoga komentara, a danas se na ulicama Zagreba i Čakovca njihovi roditelji tuku s policijom zbog jeftinih udžbenika.

Nevjerojatno je stoga da od države u kojoj je znanje toliko dobilo na cijeni Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) nije uspjela dobiti tražene pokazatelje o stupnju razvoja ovdašnjega informacijskog društva za 2009. godinu. Za razliku od tehnoloških velesila kao što su Bugarska, Turska, te djelom Andora, Izrael i Rumunjska, vlast u Hrvatskoj, iako je u posljednjih pet godina utrošila gotovo tri milijarde kuna na e-Hrvatsku, nije znala odgovoriti OECD-u na pitanja o tome za što građani i tvrtke u Hrvatskoj koriste računala i internet te s kojim se preprekama suočavaju pri kupnji preko interneta. Vlast možda ne zna, ali razni statistički izvori znalački ukazuju da je prodaja računala ove godine pala za petinu, da ukupan broj korisnika interneta raste vrlo slabo te da je Hrvatsku po broju internetskih korisnika prestigla Srbija, koja unatoč dvostruko većem broju stanovnika ima gotovo jednak broj korisnika interneta kao i Hrvatska. No ovdje ipak manje ljudi kupuje preko interneta. Krivo bi bilo misliti da je kriza jedini uzrok zbog kojeg su popustili svi ti pokazatelji. Velik broj siromašnih stanovnika nema novca za novo računalo, a kamoli internet. Međutim, država ima visoke poreze i na računala i na telekomunikacijske usluge poput interneta. Nadalje, u većem dijelu Hrvatske brzi, odnosno takozvani širokopojasni internet, uopće nije dostupan, a unatoč nekim dobrim potezima dosad u stvaranju poticajne investicijske klime telekomunikacijskim tvrtkama država je novim nametima potpuno zakazala. Konačno, kupnja preko interneta većini građana Hrvatske i dalje je bauk, a edukativnih akcija koje bi ih ohrabrile da počnu napredno i na korist gospodarstva koristiti internet zapravo nema. I dok je u Hrvatskoj internetska ekonomija zanemariva, u SAD-u danas zahvaljujući internetu posao ima 1,2 milijuna Amerikanaca, a to su samo oni izravno zaposleni u internetskim kompanijama. Zahvaljujući njima posao ima još tri milijuna ljudi. Nadnice zaposlenih u tamošnjoj internetskoj ekonomiji čine čak 2 posto američkog BDP-a. Da vlast u Hrvatskoj potakne razvoj internetske ekonomije, između ostalog kroz bolje uvjete nabave računala za siromašne, poboljšanje telekomunikacija, uz radna mjesta, građani se ne bi morali na ulici tući za udžbenike. Oni bi, naime, svima bili dostupni na internetu.