Cijena pšenice ne smije biti manja od 1,25 kuna za kilogram, ponavljali su prvaci seljačkih udruga od polovice lipnja do kraja srpnja. Iz Žitozajednice, grupacije mlinara i pekara, uzvraćali su da s obzirom na globalni tržni višak krušarice od 195 milijuna tona mogu ponuditi tek cijenu od 0,78 do 0,82 kune. Srbija sama ima višak veći od milijun tona.

Ni ostala bliska tržišta (Mađarska, Rumunjska, Ukrajina) ne znaju kamo s pšenicom. Vođa Hrvatskog seljačkog saveza Željko Mavrović uz potporu još dvije udruge s vlasnikom Agrokora Ivicom Todorićem ugovorio je otkupnu cijenu na 95 lipa, što je s 0,15 kuna interventne potpore države pšenicu diglo na 1,10 kuna ali i posvađalo farmere zbog ‘izdaje’. Prosvjed u Širokoj poljani donio je (ne)očekivano smirivanje strasti. Ratari, upozorio je Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, inzistiraju na jedinstvenoj cijeni (95 plus 15 lipa) pšenice u svim županijama, u protivnom od srijede, 12. kolovoza blokirat će silose.

Dok kilogram pšenice u Hrvatskoj na tržištu stoji od 80 do 85 lipa, u Mađarskoj košta od 79 do 81 lipe, u Velikoj Britaniji od 82 do 84 lipe, u Njemačkoj od 85 do 90 lipa, a u Francuskoj, primjerice, od 90 do 95 lipa. Od sjetve do žetve na posjedu od 10 hektara (po 3 hektara pšenice i kukuruza plus 4 hektara šećerne repe) hrvatski farmer godišnje sveukupno radi 290 sati, izračunali su u Zavodu za poljoprivredno-savjetodavnu službu. Na tih 10 hektara farmeru je godišnje iz proračuna zajamčena ‘plaća’ od 22.000 kuna. Plus prihod koji ostvare prodajom tih poljoprivrednih kultura. Trgovkinja u Todorićevu Konzumu (ni kod drugih nije bolje) za te kune mora raditi čak 1467 sati. Nepovratne potpore u poljoprivredu je uveo Božidar Pankretić u prvom ministarskom mandatu kako bi se potaknula veća i konkurentnija proizvodnja. Potpore kakve Hrvatska daje svojim farmerima ne pozna nijedna nacionalna poljoprivreda, ne samo u granicama Europe. Kod kapitalnih investicija država plaća 50 posto troška. Tko dobro ‘isprogramira’ za farmu od 3 milijuna kuna iz proračuna može nepovratno dobiti 2 milijuna. Za kupnju traktora ili ostale poljoprivredne mehanizacije država daruje 40% cijene. U vlastitom dvorištu osigurati proizvodnju hrane dostatnu za domaću potrošnju cilj je svake države. U 2003. potpore su iznosile 1,7 milijardi kuna. Kroz tri rebalansa proračuna za 2009. rezervirano je 3,8 milijardi kuna plus 200 milijuna kuna prenesenih iz 2008. U 2003. na izvozu hrane ostvareno je 3,7 milijardi kuna dok je uvoz odnio 6,7 milijardi. U prvih šest mjeseci 2009. izvoz hrane dao je prihod od 2,7 milijardi kuna, a trošak uvoza popeo se na 4,8 milijardi. Farmerima je, inače, od 2005. do 2008. nezakonito ostalo više od 150 milijuna kuna, namijenjenih ruralnom razvoju. Godinama su tražili tržište, kad je stiglo ne žele ga. Činjenica što proizvode hranu dala je poljoprivrednicima moćno ‘oružje’. Ne odustaju od neprofitne proizvodnje već znalački koriste strah Vlade od ‘ulice’.

Promašene kalkulacije

Iznuđeni ustupci
Premda je 6. kolovoza poljoprivrednicima ustvrdio kako se Vlada optimalno napregnula, što naglasio je, svjedoči i detalj da škare rebalansa poljoprivredni proračun nisu smanjile već napunile s dodatnih 250 milijuna kuna namijenjenih za intervencije na mlijeku i pšenici ministar poljoprivrede Petar Čobanković već je 8. kolovoza pokleknuo pred zahtjevima ratara.

Plaćeno skladištenje
Vlada će plaćati skladištenje pšenice sve dok farmeri ne odluče prodati je, zajamčio je Čobanković prosvjednicima u Širokoj poljani. Mjesečni trošak tog obećanja stajat će porezne obveznike 12 milijuna kuna. Nejasno je tko će biti odgovoran dogodi li se pad cijene pšenice što je realnija opcija s obzirom na trendove u okruženju. I lani su neki ostavili pšenicu nadajući se zaradi, a zapravo su izgubili.