U setu zakona koji prate rebalans konačno je predložen i zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocjenjenom u pretvorbi i privatizaciji, kojim se nakon gotovo dva desetljeća rješava status oko 100 milijuna kvadrata zemljišta.
Vlada predlaže da se neprocijenjeno zemljište na kojemu su izgrađeni kampovi, hoteli i turistička naselja proglasi dobrom od interesa države. Ono u kampovima davat će se u 30-godišnje koncesije, od koje će 60% naknade ići državi, a po 20% lokalnoj i regionalnoj samoupravi. Hoteli stječu vlasništvo nad zemljištem ako je u pretvorbi procijenjena vrijednost objekta bez zemljišta ili je ono bilo procijenjeno, ali nije formirana posebna čestica. Preostalo zemljište što su ga hotelske tvrtke koristile, a nije procijenjeno, postaje vlasništvo gradova, koji ga mogu davati samo u koncesiju.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Opet pripreme za novu pljačku. Ključno pitanje mora biti: Čija je ta zemlja bila prije nego su na njoj izgrađeni hoteli, kampovi, a bogami i formirani PIKovi.
Banovina Hrvatska, 1940 god. dakle donekle teritorijalno predhodnica Republike Hrvatske, naravno ako ne uzimamo u obzir da su tada Istra i dijelovi Dalmacije bili izvan Jugoslavije, što u ovom slučaju ne utječe na stvar, posjedovala je oko 150 hektara poljoprivrednog zemljišta. To je bilo ofledno dobro Bpžjakovina, koje je upravo zbog čistih papira Vlada i prvo prodala.
Nažalost i na sramotu Hrvatskog naroda i svih poštenih ljudi u našoj državi, Republika Hrvatska, danas je vlasnik preko 60% poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, a tu ulazi i ovih 100 milijuna kvadrata. Pritom država od 1940 do 2009 nije kupila, u pravom smislu riječi kupiti, ni jednog kvadrata.
Sva ta zemlja jednostavno je opljačkana i oteta zakonskim vlasnicima. Najprije je ustaški režim 1941 i dalje oteo židovsko i djelomično srpsko, onda je komunistički režim od 1945 pa dalje oteo zemlju najprije volksdojčerima, onda “kulacima” dakle bogatijim seljacima, a onda su došlje svakojakve nacionalizacije i oduzimanja za potrebe socijelističkog razvoja kuda spada i gradnja hotela i kampova a vlasnici su morali šutjeti a kada bi se odvažniji i ohrabrili da tuže, onda je ionako sudio komitet a ne neovisni sud.
I sad kad imamo tobože svoju demokratsku državu čija vlada se zakljinje na ljudska prava i svetost privatnog vlasništva, ta ista vlada nastavlje s politikom otimanja kao i ona iz 1941 i onih poslije 1945.
Pravo je govorila moja baka: A sinek moj, to ti je tak, kopanja ista samo se praščići menjaju.
Uključite se u raspravu