Čelnik Plive ovog je tjedna obznanio novosti iz nekad najveće domaće farmaceutske kompanije. Integracija u Tevu nakon pola godine završena je i već donosi rezultate, proizvodnja je pojačana za 30 posto, a učinkovitost za četvrtinu, u nekim odjelima i više od pedeset posto.

U istom tjednu Poslovni dnevnik objavio je priču da Belupo, najveći proizvođač lijekova u vlasništvu države, zajedno s malim privatnim ljekarnama osniva veledrogeriju s osnovnim ciljem povećanja vlastite likvidnosti. Koliko god Bolančine najave o Plivinu proboju na globalno tržište zvuče bajkovito, prve brojke zvuče sasvim realno, pa bajka uz dobar trud možda i zaživi. Uz Tevin “know how” to bi trebalo ići lakše nego prije, pa bi Pliva nakon mnogo godina lutanja konačno mogla naći svoj kurs. No osim poslovnih znanja Teva je Plivi donijela i debelo zaleđe koje će joj pomoći da dobije priliku za utakmicu kakvu najavljuje. Bolanča se pohvalio da je svih tisuću Plivinih dobavljača u Hrvatskoj uredno podmireno, što čak može opravdati patetičnu usporedbu sa svjetionikom u olujnom moru. Jer baš je kronična nelikvidnost na domaćem tržištu lijekova, što i bez krize generira država, natjerala apotekare i Belupo da uđu u veledrogerijski biznis te pojačavši barem dijelom kontrolu naplate spase “to malo sirotinje”, kako je to slikovito pojasnio izvor Poslovnog dnevnika iz Belupa. Paradoksalno je stoga što su te iste apoteke u “deal” ušle navodno kako bi se zaštitile od preuzimanja velikih ili ne daj Bože stranih kompanija, poput zločeste Teve, koja možda čak Plivi vrati staru slavu. Svatko pliva kako zna, ali hrvatska država za razliku od nekih velikih/stranih kompanija još nije pokazala da zna upravljati svojom imovinom.