Globalna financijska kriza mnoge je zemlje svijeta natjerala na smanjenje i javne i osobne potrošnje.

Dolaskom prvih glasnika mogućeg oporavka analitičari pod globalnim povećalom prate što se s obzirom na potrošnju događa u kojim regijama, kakva je struktura te potrošnje, koliko ona raste, odnosno pada ili stagnira, i može li potrošnja biti jedan od indikatora oporavka određenog tržišta koji budi nadu u krajnji oporavak cijelog sustava. Istočna Azija jedno je takvo tržište za koje su mnogi počeli smatrati da se počelo oporavljati od krize u prvom redu zahvaljujući rastućem potrošačkom indeksu i indeksu industrijske proizvodnje koji je u regiji, ponajviše zahvaljujući Kini, dostigao razinu prije početka globalne krize. Pad azijskog BDP-a bio je uzrokovan padom domaće potražnje, a ne toliko padom neto izvoza iako je uvriježeno mišljenje da istočnoazijske zemlje, odnosno njihov BDP, ovisi o trgovniskoj razmjeni sa SAD-om. Bez obzira na početne loše rezultate, procjene analitičara govore kako će do kraja godine opći azijski BDP ipak rasti. Činjenica je da njegov veliki dio čini upravo osobna potrošnja koja je u Kini, Indoneziji i Indiji ipak bez obzira na krizu ostvarila godišnji rast od pet posto iako je u Singapuru i Koreji pala. Ipak, očito je da potrošači na ovim tržištima u razvoji i te kako povećavaju svoje potrošačke apetite, što utječe na ekonomiju u pojedinačnoj zemlji, ali i u regiji. No činjenica je i da njihove vlade, ponajviše kineska, potiču tu potrošnju nadajući se boljoj ekonomskoj poziciji.

Kineska je vlada, kao i mnoge druge iz Azije, od razdoblja početka krize provela mnoge politike koje su kroz različite inicijative omogućile potrošnju kada bi se mnogi potrošači odlučili na štednju. Kineska je vlada tako pokušala osigurati gospodarsku stabilnost koja bi u konačnici rezultirala što manjom štetom za nacionalni BDP. Nije samo Kina svojim politikama stvarala uvjete za što veću osobnu potrošnju, već su to činile druge azijske države. Osim poticanja potrošnje kroz razne olakšice prilikom kupnje, mnoge su azijske zemlje odlučile poticati potrošnju u vidu lako odobrivih potrošačkih kredita. Iako mnogi smatraju da zemlje istočne Azije ne ovise više toliko o inozemnoj potražnji koliko o domaćoj s obzirom na procvat konzumerizma u tim zemljama, neki ekonomski analitičari ipak dvoje jesu li stanovnici istočne Azije uistinu postali tako veliki potrošači čije potrošačke aktivnosti imaju snažan utjecaj na globalno ekonomsko okruženje. Naime, protivnici vizionara o velikom azijskom potrošačkom društvu smatraju da je potrošnja među stanovništvom i dalje premala da bi imala ikakvoga značajnijeg utjecaja iako u samoj potrošnji vide velik potencijal koji ne samo da bi tu regiju izvukao iz krize već i kao nešto što bi joj omogućilo pouzdan i iznadprosječan rast u bliskoj budućnosti u odnosu na ostatak svijeta nakon krize. Problem, odnosno prilika, leži u činjenici što je stopa potrošnje azijskoga kućanstva daleko ispod prosjeka i tu postoji taj veliki potencijal za koji mnogi smatraju da još nije ni približno dostignut. Izlazak iz krize uz pomoć potrošnje mnogi vide kao realnu mogućnost, a uzme li se u obzir i velik udio pomoći iz vladinog paketa mjera, čini se da je istočna Azija na dobrom putu da se među prvima izvuče iz globalne ekonomske krize.

Gospodarstvo

Potrošnja
Prosječan udio potrošnje u BDP-u kod država istočne Azije iznosi između 50 i 60 posto. Ipak, postoje dvije iznimke – Kina i Singapur. Osobna je potrošnja u Kini od 2000. godine pala za čak 11 posto, sa 46 na 35 posto, što nije zanemarivo, dok singapurska potrošnja ima udio u BDP-u ispodprosječnih 40 posto.

Fiskalna pomoć
Čak četiri posto BDP-a iznosi u prosjeku udio fiskalne pomoći koje su vlade istočne Azije spremne unijeti u gospodarstvo. To je čak dva puta više nego što SAD ulaže u svoje gospodarstvo. Upravo će takve akcije uz financijski sektor relativno nepogođen krizom pomoći u povećanju potrošnje, što će ih dovesti u iznimno povoljnu gospodarsku poziciju.