Velike stvari se događaju u hrvatskom nogometu. Štoviše, glomazne. Prva će hrvatska liga u sezoni 2009./10. imati 16 članova, unatoč odsustvu ijedne suvisle analize koja bi poduprla taj eksperiment malih klubova i njihovih pokrovitelja.

Iako ni neki klubovi iz sadašnjeg dvanaestočlanog formata 1. HNL ne zaslužuju mjesto u najvišem rangu, kao što je Croatia Sesvete, liga će na jesen dobiti još četiri utega za noge, koji će neizbježno vući prema dolje i onih nekoliko klubova koji gaje ambicije u UEFA-inim kupovima. U proširenoj će ligi sudjelovati 11 najboljih iz ovogodišnje 1. HNL, četiri prva iz 2. HNL te pobjednik razigravanja između Croatije Sesvete i petoplasiranog drugoligaša. Iako se u jednom trenutku pojavila nada da će HNS minirati ovo “čedo” sadašnjeg vladara Udruge prvoligaša Igora Štimca neizdavanjem licencija klubovima koji ne ispunjavaju uvjete, krovna je organizacija popustila i dala licencije svima živima. Isprva je Komisija za licenciranje uključila zeleno svjetlo samo petorici prvoligaša – Cibaliji, Interu, Rijeci, Slavenu Belupo i Zagrebu, no mjesec dana kasnije se predomislila, ublažila kriterije i otvorila vrata Lige 16 svima zainteresiranima. Jedan od kurioziteta hrvatskog prvenstva bit će činjenica da niz klubova igra domaće utakmice na neutralnim terenima. Karlovac će biti podstanar u Zaprešiću, Slavonac u Vinkovcima, Istra u Rijeci, Međimurje u Varaždinu, Croatia u Kranjčevićevoj, Lokomotiva u Maksimiru i Solin na Poljudu.

Derbiji koje čekamo
Branitelji inflacije prvoligaša tvrde da će širenje 1. HNL oživjeti male nogometne sredine, no taj je argument lažan, jer je mnogo vjerojatnije da će ih utjerati u neizdrživi trošak, ujedno rušeći ono malo zanimanja za prvenstvo u većim središtima. Već sa strepnjom zamišljamo navalu koja će vladati za ulaznice uoči “vječnih derbija” Dinama i Solina, Hajduka i Slavonca, Osijeka i Lokomotive, Rijeke i Međimurja. Već naslućujemo rađanje novih europskih “clásica”, koji će zasjeniti dvoboj Barcelone i Reala. Posebna će jagma za kartama vladati u proljetnom dijelu sezone, kad se između vodećih i sredine ljestvice otvori provalija od kojih tridesetak bodova, kao i između sredine i momčadi s dna. Upravo suprotno od Lige 16, usluga hrvatskim klubovima bila bi smanjenje prve i druge lige na po 10 klubova te koncentriranje igračke kvalitete i sponzorstava na ukupno 20 klubova u dva najviša razreda. Konkretno, ne bi li privlačnija i za medije i za navijače bila 1. HNL u kojoj bi nastupali samo Dinamo, Hajduk, Rijeka, Slaven, Osijek, Varteks, Šibenik, Zadar, Zagreb te Cibalia, Inter ili Istra? I 2. HNL svedena na deset članova bila bi izvanredno zanimljiva, jer u njoj bi nastupali bivši prvoligaši Međimurje, Pomorac, Segesta, Hrvatski dragovoljac, Croatia Sesvete, ambiciozni Karlovac, Solin i Lokomotiva te još neki od sadašnji prvoligaša. Nažalost, glasačka mašinerija Hrvatskog nogometnog saveza izglasala je prvu ligu po dimenzijama jednaku ruskoj i ukrajinskoj. Zalaganje Igora Štimca, predsjednika Udruga klubova prve lige, a u početku i Zvonimira Bobana i Sportskih novosti, pomoglo je 1. HNL da se po brojnosti klubova približi ligama velikih europskih zemalja. Proširena liga imat će samo dva kluba manje od njemačke Bundeslige, a po četiri manje od engleske, španjolske, talijanske i francuske prve lige.

U sezoni 1008 utakmica
Poigrajmo li se brojkama, doći ćemo do podatka da će Hrvatska, s 4,45 milijuna stanovnika, imati po jedan prvoligaški klub na svakih 280.000 građana. To je približno 16 puta veći broj stanovnika po klubu nego što izdržava višestruko bogatija Njemačka. Primjera radi, Velika Britanija (50,7 milijuna stanovnika) ima 2,53 milijuna ljudi po prvoligašu, Italija (58,5) 2,92 milijuna, Francuska (64,1) 3,2 milijuna, Njemačka (82,5) 4,55 milijuna, a Rusija (142,7) čak 8,87 milijuna građana za svaki klub u svojoj Premier Ligi. Kad bi u velikim europskim zemljama vrijedio isti odnos, Bundesliga bi sadržavala 286 klubova, a sezona bi se protezala na 570 kola i trajala otprilike godinu i pol, pod uvjetom da se utakmice igraju svakodnevno. Još zabavnije zvuči podatak da bi ruska prva liga, uz isti broj klubova po glavi stanovnika, brojala 510 klubova, a jedna bi sezona trajala 1008 kola – skoro tri godine svakodnevnog igranja ili dvadeset godina ako bi se kola održavala jednom tjedno. Nezgrapno bi djelovala i talijanska Serie A (208 prvoligaša, 414 kola) te francuski Le Championat (228 prvoligaša, 454 kola). Zemlje koje su brojem stanovnika bliske Hrvatskoj, poput Škotske, Austrije, Švicarske i Danske, imaju po 10 ili 12 klubova u najvišem razredu, ali njihovi provincijski nogometno-politički moćnici nisu toliko opsjednuti guranjem svojih loptača u prvu ligu, a na štetu čitave zajednice. Razumno postupaju Austrijanci, koji na 8,3 milijuna stanovnika imaju 10 prvoligaša, dok po 12 klubova u krovnoj ligi imaju Škotska (5,1 milijuna), Danska (5,4) i Švicarska (7,5). Norveška je jedina iznimka utoliko što sa sličnim brojem stanovnika također ima 16 prvoligaša, no norveški stadioni, poslovanje klubova i navijačka kultura daleko su iznad hrvatskih.