Vrijeme je za revoluciju u vođenju kompanija. Menadžment koji ne uspije potaknuti strast kod zaposlenika ne može imati produktivnu organizaciju, smatra Peter Senge, američki guru menadžmenta i profesor na MIT Sloan School of Management. U razgovoru nakog govora na forumu “Kriza – prijetnje i prilike”, organiziranog pod pokroviteljstvom Poslovnog dnevnika, otkriva kako potaknuti ljude unutar kompanije na maksimalan angažman.

Što je zapravo ‘learning organisation’, koncept o kojem često govorite?
Riječ je o organizaciji u kojoj zaposlenici kontinuirano povećavaju svoje kapacitete radi postizanja boljih rezultata, pri čemu se potiču novi i širi oblici promišljanja te se oslobađa prostor za nove ideje. Organizacija u kojoj su ljudi slobodni iznositi svoje ideje i u kojoj postoji strast. Takve organizacije su fleksibilnije, ljudi su u njima zadovoljniji te su u konačnici produktivnije.

Možete li navesti primjer?
Nema gotovog primjera, riječ je o konceptu razvoja, o kontinuiranom procesu u kompaniji kojem nema kraja.

Jesu li to kompanije koje znatno ulažu u ljudski kapital?
Svakako.

Navedena harmonija organizacije i zaposlenika je doista zanimljiva. No kako sada, u krizi, motivirati ljude na veće zalaganje?
Nesumnjivo jedan način je strah. Menadžer može zaprijetiti zaposlenicima otkazom. To se često događa i dobro funkcionira. No pitanje koliko dugo. Na duže sigurno ne. Stoga je kod zaposlenika potrebno probuditi osjećaj koji će ih zaista vezati uz kompaniju. Naći ono nešto što ih motivira na akciju, nešto što se nalazi duboko u ljudima. Ljudi su primjerice spremni žrtvovati život za djecu i ideale, sličan osjećaj treba probuditi u organizaciji.

Da, no ljudi uglavnom rade zbog plaće. Nije li novac najbolji motivator?
Ne, nije. Novac je iznimno slab motiv. Ljudi će raditi tek toliko i na način da ga zarade, no kompaniji neće pružiti više od toga. Zaposlenici moraju uživati u poslu koji rade, naći u njemu zadovoljstvo.

Kako onda objašnjavate visoke bonuse, primjerice u bankama. Nije li to dovoljan motiv?
Ondje je i dalje glavni motiv strah. Poslodavci se boje da će izgubiti najbolje zaposlenike.

Koji je Vaš savjet hrvatski menadžerima, kako motivirati ljude?
Samo su dva načina, kao što sam već rekao. Jedan je strah, a drugi pronaći u ljudima moment koji će ih potaknuti da budu inovativni, da promišljaju, unesu dodatan napor, da se služe imaginacijom. Ja vjerujem da takav angažman zaposlenika možete postići jedino inspiracijom, a nikako strahom. To nije jednostavno, no nužno je.

Financijsko planiranje

Raste interes za financijsko planiranje: OVB Hrvatska širi mrežu i otvara nova prodajna mjesta u Hrvatskoj

Konferencija

Zelena i energetska tranzicija u SEE regiji se nastavljaju na realnim poslovnim osnovama, uz snažnu podršku osigurateljskog sektora

Ljudi su različiti. Treba li pojedinačno kod svakoga pronaći ‘ono nešto’ ili postoji opći pristup?
Nesumnjivo da su ljudi različiti, no postoji okruženje koje uglavnom svi rado prihvaćaju, u kojem će sa zadovoljstvom raditi. Primjerice, jedan moj poznanik radio je u osiguranju i posao mu se činio dosadnim te mu predstavljao muku. U njemu nije vidio smisao. No jednog je dana čuo rečenicu “život nije pošten, uvijek nastradaju pošteni, dobri ljudi”, nakon čega se zamislio. Spoznao je da osiguranje postoji kako bi se pomoglo dobrim unesrećenim ljudima. Njegov posao i uloga dobili su smisao. Dakle, vidimo da snažan motiv mogu biti poštenje, solidarnost, osjećaji.

No zar nije jedini cilj poduzeća maksimizacija profita?
To se često spominje na poslovnim školama i ekonomskim fakultetima. Vjerujte da nijedan veliki poslovni lider ne vjeruje u to. Peter Drucker je to opisao – “profit za kompaniju je isto što i kisik za čovjeka. Ako ti ponestane kisika ispadaš iz igre. No ako misliš da je u životu jedino što trebaš disanje, onda stvarno imaš problem”.

Nije li drsko govoriti kako novac nije bitan u trenutku kada ljudi ostaju bez posla, režu se plaće?
Naravno da ako ostanete bez kisika, ništa više nije važno. Ne kažem da novac nije bitan, no on nije najvažniji. Međutim, cilj ne smije biti gomilanje kisika, odnosno novca. Previše vam nije potrebno.

Koja je najučestalija menadžerska pogreška?
Nerazumijevanje samog sebe. Kako netko može biti izvor inspiracije i voditi ljude kada ni samog sebe ne poznaje dobro?

Naslov Vaše posljednje knjiga je ‘Neizbježna revolucija’. O kakvoj je revoluciji riječ?
U prvom redu o revoluciji u načinu razmišljanja. O svemu onome o čemu sam govorio. No isto tako i o promjeni sadašnjeg sustava.

Mislite na kapitalizam?
Da, on se mora mijenjati. Potreban nam je kapitalizam koji će se zasnivati na prirodnom kapitalu, odnosno okolišu, ljudskom kapitalu, povjerenju te kvalitetnijim međuljudskim odnosima. Svaka zemlja treba prihvatiti model koji odgovara lokalnoj kulturi.