Za vrijeme krize ni potražnja za “vječnim” dijamantima ne raste, što proizvođače prisiljava ili na nižu cijenu ili skladištenje. Rusija se u posljednje vrijeme izdigla iz konkurencije i postala jedna od vodećih država u iskorištavanju rudnika dijamanata te njihovoj proizvodnji i prodaji. No s obzirom na iznimno malu potražnju dijamanata, ali i ostaloga dragoga kamenja, ruska tvrtka Alrosa, koja se bavi vađenjem, obradom i prodajom dijamanata, a nalazi se u 90-postotnom vlasništvu države, odlučila se na skladištenje dijamanata i čekanje pravog trenutka za plasiranje robe na tržište.

Alrosa je tvrtka koja ima udio od 97 posto u pronalaženju i prodaji dijamanata na ruskom, a čak 25 posto na svjetskom tržištu. Veličina kompanije zasigurno je pomogla Alrosi da prestigne svog, do prije godinu dana, najvećeg konkurenta, tvrtku De Beers. Ta se poznata tvrtka našla u velikim problemima ne samo zbog posljedica recesije nego i zbog propisa Europske unije koja ponajprije zabranjuje skladištenje dijamanata kako bi se poslije zbog toga lakše i proizvoljnije formirale cijene dragoga kamenja na njihovu tržištu. Alrosa nema tih problema, a polako je, preuzimajući poziciju od De Berrsa, koji je od 2001. godine u 50-postotnom vlasništvu grupacije LVMH, osigurala pravo da sama sebi određuje cijene. Rusija vrlo pažljivo planira zauzimanje tržišta dijamanata, a očuvanje cijena dijamanata na razini od prije recesije njezina je glavna strategija. Kako bi se osigurala od bilo kakvog potencijalnog spuštanja cijena, Rusija se oslanja se na dvije ključne stvari. Prije svega se nadaju kapitalnim investitorima koji bi dijamante kupovali kao investiciju – slično kao i zlato. Osim toga Rusija od revolucije iz 1917. godine ima veliko spremište dragoga kamenja koje je oduzela bogatim aristokratima. Rusija se snalazi i na druge načine kako ništa ne bi poremetilo njihovu politiku očuvanja cijena. Tako su iz Alrose lobirali u Središnjoj banci Angole da kupi udio od 30 posto u tamošnjem rudniku dijamanata kako bi se spriječila njihova prodaja, a time i utjecaj na cijenu. Ipak, tržište veleprodaje brušenih dijamanata znatno je palo. Očekuje se da će prošlogodišnja vrijednost od 21,5 milijardi dolara ove godine pasti na razinu 12 milijardi dolara. Cijena nebrušenih dijamanata trpi još veće gubitke – pad od čak 75 posto. Uzme li se u obzir da se prilikom obrade dijamanata izgubi oko 60 posto njegove mase, ne začuđuje činjenica kako su mnogi proizvođači bili prisiljeni zatvoriti rudnike, između ostalih i De Beers, dok se Alrosa kao većinski državna tvrtka očekivano boji socijalnih nemira i svojim radnicima isplaćuje plaće. Za gubitke proizvođači krive i trgovce dijamantima, koji su ih davali bankama kao kolateral za dobivanje kredita, a kada ih zbog krize više nisu mogli vraćati, banke su zaplijenile dijamante i prepravile tržište rušeći im cijenu u nadi da će ih prodati. Alrosa ipak ima dugoročnu strategiju čuvanja cijena tako da dijamante prodaje veletrgovcima po cijeni koja se nalazi između najniže i najviše. Isto tako Alrosa surađuje i s jednom investicijskom bankom koja investitorima promovira dijamante tako da ih mogu kupiti sada, ali da će ih dobiti za nekoliko godina. Tvrtka tako pokušava očuvati cijenu i pokazati kupcima da su dijamanti uistinu vrijedni i “vječni”.

Činjenice

Dugoročni ugovori
U Alrosi smatraju da bi im od ukupne prodaje 60 – 70 posto trebali činiti dugoročni ugovori s njihovim stalnim kupcima, a ostatak prodaja na slobodnom tržištu. Vrijednost dugoročnih ugovora kreće se između 500 i 700 milijuna dolara, a u Alrosi se nadaju da će se ta vrijednost tijekom godine i povećati. Ipak, imaju ograničenja što se tiče ugovaranja s novim klijentima kako ne bi došlo do pada cijena.

Bogati rudnici
Rusija je u 2007. godini iz rudnika dobila oko 38 milijuna karata dijamanata. Njihova ukupna vrijednost bila je 2,62 milijarde dolara, a prosječna cijena jednoga karata iznosila je 68,56 dolara. No 2008. je donijela neočekivan pad te je iz rudnika izvađeno nešto manje od 37 milijuna karata u vrijednosti od 2,5 milijardi dolara.