Doživotni bivši predsjednik, uloga koju je sebi namijenio nakon isteka drugog mandata za nešto više od pola godine, ali još uvijek aktualni šef države Stjepan Mesić ni u samom finišu stolovanja na Pantovčaku ne odustaje od uloge korektivnog faktora. Da nema namjeru odustati od upozoravanja na sve što ne smatra dobrim u politici i društvu, predsjednik je pokazao i u razgovoru za Poslovni dnevnik, u kojem je kritizirao Vladinu nedovoljno efikasnu gospodarsku politiku, ali i zatražio reformu lokalne uprave i samouprave radi povećanja efikasnosti i profesionalnosti.

Vlada i sindikati ipak su postigli sporazum, štrajk i prosvjed su otkazani. Koju stranu proglašavate pobjedničkom?
Ne bih se upuštao u procjenu tko je pobjednik, a tko pobijeđeni, jer je štrajk uvijek pitanje ponude. Jedna strana u pregovorima na najrazličitije načine pokušava doći do sporazuma kako bi zaštitila svoja prava i interese, a ako u tome ne uspije, onda se u demokratskim sustavima pribjegava štrajku, legalnom institutu kako bi se javno poslala neka poruka. Ako se druga strana izjasni prije samog štrajka, to znači da postoji mogućnost dogovora, a to, pak, pobjedu obje strane.

Jesu li, s obzirom na recesijske okolnosti, zahtjevi sindikata opravdani?
Sindikat sigurno nije kriv za gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, nego samo štiti prava i interese svojih članova. Gospodarska pitanja mora rješavati Vlada, i nije posao sindikata da rješava opća pitanja u društvu.

Je li Vlada popustila pod pritiskom lokalnih izbora?
Nigdje štrajkovi ne pogoduju onima koji imaju vlast, a idu na izbore. Ako Vlada ne može odgovoriti na izazove vremena, a nalazi se pred izborima, onda traži mjere za te izazove i probleme. Štrajk sigurno Vladi ne osigurava veliki manevarski prostor, i zato je i pristala da se spor što prije riješi, kako bi institucije mogle normalno funkcionirati, i kako bi se mogle provoditi proturecesijske mjere.

Mislite li da se Vlada ozbiljno uhvatila u koštac s krizom, s obzirom na činjenicu da je prije dva mjeseca donijela 10 antirecesijskih mjera, od kojih je proveden samo rebalans proračuna koji je, već se sada vidi, neodrživ?
Vjerojatno ćemo morati ići u još jedan rebalans, jer smo se dugo zavaravali da se nas ne tiče hipotekarna kriza u SAD-u i da to nije naš problem. Sada nam trebaju mjere koje će ublažiti krizu kako bi mogli napraviti iskorak, jer krizu trebamo iskoristiti kao šansu da učinimo sve što smo do sada zanemarivali. Kriza nam treba biti izazov za ponovno okretanje proizvodnji u novim uvjetima, za domaće tržište i za izvoz. Privreda mora mijenjati strukturu, od izrazito uvozne prema izrazito izvoznoj. Ovo nam je prilika za mjere koje bi omogućile takav iskorak.

No, bori li se Vlada ozbiljno s krizom ili je sve mjere stavila na čekanje dok ne prođu lokalni izbori?
Čini se da je Vlada sve prolongirala za razdoblje nakon izbora, a osim toga, sve mjere koje je predložila nisu dovoljne. Vlada će sigurno morati antirecesijski paket nadopunjavati novim mjerama kako bi se što efikasnije izašlo iz krize.

Koja rješenja nedostaju u tim mjerama?
Još ne vidim mjere koje će omogućiti veće zapošljavanje i veću proizvodnju u realnoj privredi, to mi još nedostaje. Postoje poticaji u postojećim mjerama, ali još ne vidim ozbiljnije rezultate u aktiviranju produktivnog dijela gospodarstva koje stvara nove vrijednosti.

Vjerujete li da će Vlada pridodati i takve mjere?
Nadam se da će nakon izbora Vlada imati vremena usredotočiti se na dopunu mjerama koje će omogućiti veće zapošljavanje i veću proizvodnju.

PUNA STIPENDIJA

Kako privući kupce, postaviti cijenu i razviti posao? 32 poduzetnika to mogu naučiti besplatno

Najuspješnije trgovačko društvo

KTC je dobitnik Zlatne kune u kategoriji najuspješnijih velikih tvrtki Koprivničko-križevačke županije

Očekujete li kao i Ekonomski institut da će ove godine bez posla ostati i 50 tisuća ljudi?
Nemamo razloga sumnjati u tu procjenu, ali ako imamo taj podatak trebamo što prije izaći s mjerama kako bismo to izbjegli i zaustavili zatvaranje dosadašnjih te povećali otvaranje novih radnih mjesta. To je sada Vladin najvažniji zadatak.

Ako se ta procjena obistini, bit će to silan socijalni pritisak na Vladu. Mislite li da ga može politički preživjeti?
Danas svaka vlada u svijetu traži ispriku u svjetskoj financijskoj krizi i recesiji. To su faktori koji djeluju na svako gospodarstvo, pa tako i naše, ali to nije jedini razlog. Vlada ipak mora poduzimati mjere za rješenje naše situacije, jer se ne možemo upuštati u rizik zatvorene privrede, bez komunikacije s drugim privredama svijeta. To znači i da moramo pronaći prave načine za aktiviranje pojedinih sektora gospodarstva, na što Vlada mora dati odgovor, i ne smije čekati.

Znači, mislite da Vlada globalnu recesiju koristi kao alibi za nedostatak efikasne gospodarske politike?
Sigurno je recesija glavni uzrok, ali svaki objektivan promatrač priznat će da imamo i vlastitog priloga u ekonomskoj neefikasnosti zbog čega smo se našli u ovoj situaciji. Sami smo si krivi, o čemu govori i 40 milijardi eura inozemnog duga, od čega 11 dospijeva na naplatu, a mi na raspolaganju imamo samo dvije od ukupno devet milijardi rezervi. Treba naći nova sredstva, bilo reprogramiranjem duga, bilo prodajom državnih obveznica ili u razgovoru s Međunarodnim monetarnim fondom.

Izlaz vidite u novom stand-by aranžmanu s MMF-om? Premijer Sanader rezolutno je kazao kako on u tome neće sudjelovati, a ni guverner Rohatinski nije pobornik takvog rješenja?
Kažem samo da treba razgovarati s MMF-om, a ne odmah potpisati. Trebamo sve staviti na stol, kako bi vidjeli dobre i loše strane svakog rješenja. Slažem se da je dolazak MMF-a vrlo teška mjera i odluka, jer je riječ o ulasku faktora na kojeg nemamo utjecaja, a obveze moramo ispunjavati. Bio bih sretan da do toga ne dođe i da imamo druge mjere koje bi pomogle oporavku gospodarstva. MMF nam treba biti zadnja mjera, ali moramo biti spremni da i iz takvog rješenja izvučemo najviše koristi za sebe, i ne trebamo to a priori odbaciti.

Već godinama upozoravate kako je neoliberalni kapitalizam došao do vrhunca, da je tržišni model dotrajao i postao kontraproduktivan. Što je alternativa? Neki novi socijalizam?
Našli smo se u situaciji da je motiv poduzetnika isključivo profit. To je postalo kontraproduktivno jer se stvarao virtualni kapital koji nema podloge u realnoj privredi. Problem je u tome što u globalnoj financijskoj sferi nema regulatora koji bi pomogao da se realna privreda ne odvaja od financijske sfere, i uvođenje regulatora na svjetskoj razini bio bi veliki doprinos izlasku iz krize. To će onda značiti da profit neće biti isključivi motiv, nego ćemo dobiti i kvalitetu života, čime bismo dobili kapitalizam s ljudskim likom. Regulatorni sustav treba uspostaviti na razini Ujedinjenih naroda kako više ne bismo imali ovakvih kriza. Slobodno tržište – da, ali uz jake kontrolne mehanizme.

Unatoč tome što im enormni profiti i u vrijeme recesije izrazito rastu, banke i dalje podižu kamate na kredite i gospodarstvu i građanima?
Banke se samo logično ponašaju, jer im je motiv samo profit, pa je i to dokaz da se mora nešto poduzeti jer se ne mogu oni koji žive od novih vrijednosti koje su drugi stvorili odvojiti od rezultata toga rada. To mora biti uzročno-posljedična veza, uz više socijalne osjetljivosti. I na primjeru banaka vidimo kako je neoliberalizam došao do svoje suprotnosti i proizvodi negativne efekte.

Slažete li se s ocjenama koje stižu iz poduzetničkih redova kako je država glavni generator nelikvidnosti, da je ona ta koja najviše i najduže ne plaća obaveze, u situaciji kada neplaćena potraživanja idu i prema 20 milijardi kuna, a više od 30 tisuća tvrtki nije u stanju podmirivati svoje obveze?
Istina je da država potiče nelikvidnost, a ako država ne plaća, onda svi koji su u lancu nisu u stanju podmirivati svoje obaveze, nitko nikome ne plaća i taj se efekt osjeti u cijelom gospodarstvu. Možda bi trebalo dogovoriti međusobno prebijanje dugovanja jer ako nastavimo sve više tonuti u nelikvidnost moglo bi se urušiti čitavo gospodarstvo.

Često se žalite da na inozemnim putovanjima našem gospodarstvu otvarate vrata, ali iza toga rijetko uslijede konkretni poslovi. Konstruktoru ste pomogli da dobije posao gradnje obilaznice oko Dohe od 200 milijuna dolara, ali je izbio skandal oko čekova bez pokrića. Što vam je pri nedavnom susretu o tome rekao katarski emir? Hoće li ulaziti u LNG terminal u Hrvatskoj?
Uvijek lobiram za poslove našim tvrtkama, i relativno imamo uspjeha, iako ne koliko bih želio, pogotovo na tržištima na kojima nismo prisutni, poput Azerbejdžana sa stopom rasta od 34 posto ili Kazahstana, čije smo tržište otkrili i zapustili. Među uspješnijima je Ericsson Nikola Tesla koji je prisutan na mnogim prostorima na kojima smo im otvorili vrata. Što se Katara tiče, problem je nastupio jer je došlo do poskupljenja, željezo je poskupilo pet puta, a u ugovoru nije bilo zaštitnih klauzula. Emir mi je rekao da će nastojati sporazumno riješiti taj slučaj, na način da se Konstruktoru omogući da gradi novu autocestu prema Saudijskoj Arabiji, čime bi se zadržali na tom bogatom tržištu. LNG terminal Katar je htio graditi sam, ali kako su naše ekološke udruge bile vrlo bučne, terminal su izgradili u drugoj zemlji. No, i sada su zainteresirani da uđu sami, ali im je ponuđeno da uđu u konzorcij na Krku, u tijeku su pregovori, i uskoro očekujem odgovor.

Prije nekoliko godina bili ste izloženi žestokoj kritici zbog zagovaranja Družbe Adria, no, danas i Vlada koja Vas je zbog toga napadala želi razgovarati o tom projektu. Je li već prekasno?
I Crkva se tada obrušila na mene. No, ipak nismo zakasnili, a prošli sam tjedan na ručku ruskom veleposlaniku rekao kako smo spremni razgovarati i o Južnom toku i o Družbi Adriji, na razini na kojoj oni žele i da se možemo vratiti projektu.

Puno se prašine diglo oko smjene čelnika Zračne luke Zagreb Boška Matkovića, je li ona sporna?
Kada bih imao na stolu program koji nudi nova Uprava, onda bih mogao reći da ovo nije politička smjena, ali ja ne znam što nudi novi direktor. Matković je skupio 30 milijuna eura, pripremio se za novu investiciju, a o tome država i gradovi Zagreb i Velika Gorica moraju odlučiti kao vlasnici, te tko to može provesti. Obrazloženje je da Matković nije dobro poslovao, a sačuvao je 30 milijuna eura. Zar dobro posluju oni koji duguju 30 milijuna? Meni je to nerazumljivo i očito je Matković smetao nekim lobijima.

Slažete li se s ocjenama kako je lokalna uprava nefunkcionalna i neodrživa, te kako je zapravo riječ o financiranju političko-stranačke infrastrukture kroz gotovo 600 gradova i općina?
Treba reformirati lokalnu samoupravu u smislu povećanja njezine efikasnosti i profesionalnosti. Danas građani i tvrtke predugo čekaju na razne dozvole, što je još jedna prepreka u pokretanju gospodarstva, a na temelju stručne analize treba vidjeti je li prevelik broj gradova i općina.

Već ste se izjasnili kako Vaš nasljednik mora biti antifašist, no, je li Hrvatskoj sada potrebniji predsjednik ekonomist ili gospodarstvenik?
To treba biti čovjek koji o svemu tome ponešto zna, ali najvažnije je da zna izabrati i okupiti kvalitetne suradnike. No, antifašist mora biti jer imamo NDH-nostalgičare koji ne razumiju da danas ne bismo imali državu da Hrvati nisu bili u antifašističkoj borbi.

Ukidanje viza

Sve su nade položene u turističku sezonu. Je li turizam grana koja nas može i hoće spasiti?
Turizam to može samo djelomično, a najviše se trebamo uzdati u svoje gospodarske potencijale koje trebamo aktivirati, a turizam je tek dio toga. I u aktiviranju turizma smo trebali puno više napraviti, primjerice, u zemljama Perzijskog zaljeva, poput Kuvajta, Katara, Saudijske Arabije, Omana, redom sve prebogate zemlje, također smo trebali ukinuti vize, jer moramo dobiti novu klijentelu. Dobro je što smo liberalizirali vizni režim za Rusiju i Ukrajinu, ali to nije dovoljno, i to smo trebali proširiti i na zemlje koje su manje ugrožene krizom. U privlačenju novih turista trebalo je više angažmana i većeg napora naše diplomacije i turističke privrede, pogotovo u zemljama koje prije nisu bile toliko turistički orijentirane na Hrvatsku, ali sad je već pitanje i koliko smo izgubili vremena za to.

O nedjelji i pušenju

Podupirete li sve glasnije zahtjeve da se do izlaska iz krize suspendira zabrana rada nedjeljom, zabrana pušenja, skrati radni tjedan?
Nisam baš uvjeren da u krizi treba zabraniti rad nedjeljom. Volio bih da imamo analize mjerodavnih institucija koja nam je korist, a koja šteta od takvog rješenja. Osim toga, mi očekujemo da nam dolaze i turisti pušači, a pitanje je žele li oni dolaziti tamo gdje je zabranjeno pušenje. Nikome neće pasti kruna s glave ako se neka mjera privremeno suspendira. Ne prozivam nikoga, ali mislim da uvijek trebamo imati analize učinaka nekog rješenja, a ne ih zabetonirati.