U želji da stabilizira bankarski sektor i liši ga utjecaja politike koja je donosila odluke mimo ekonomskog opravdanja monetarna je vlast omogućila inozemnim bankarskim grupacijama preuzimanje dijela banaka.

Danas je stoga više od 90 posto bankarske aktive u inozemnom vlasništvu. Primjerice, od prvih deset najvećih banaka koje drže 341,1 milijardu kuna aktive ili gotovo 93 posto ukupne imovine, samo je Hrvatska poštanska banka u vlasništvu domaćega kapitala. Bez obzira na vlasništvo, sve banke suočene su istim problemom – poslovanjem u recesiji. Podaci Hrvatske narodne banke, doduše, pokazuju da banke dosad nisu osjetile utjecaj krize na svoje financijske rezultate. U prvom tromjesečju ove godine bruto dobit banaka iznosila je 1,43 milijarde kuna. Usporedbe radi, u istom razdoblju prošle godine bruto dobit je iznosila 1,41 milijardu kuna. No iako se čini da su zasad izolirane, kao glavni izvor financiranja gospodarstva banke su i te kako počele osjećati usporavanje ekonomije na poslovanje. Prema posljednjim dostupnim podacima, iznos loših kredita na kraju je prošle godine dosegnuo 4,7 posto. Dakle, od 252,7 milijardi kuna plasiranih kredita njih 12,2 milijarde imalo je poteškoća s otplatom. Treba, doduše, napomenuti da ta brojka ne znači ujedno da su ti krediti izgubljena imovina banke. Naime, prema metodologiji, ako komitent zakasni samo s jednom ratom, čitava se glavnica s pripadajućim kamatama računa kao loš kredit pa brojke relativno nisu dramatične. Slabija otplata kredita većinom je prisutna u korporativnom sektoru koji je snažno pogođen recesijom, padom potražnje za svojim proizvodima i uslugama te povećanjem nelikvidnosti. Stanovništvo zasad kredite vraća jednakom dinamikom, ponajviše zahvaljujući stabilnom deviznom tečaju u uvjetima valutne indeksiranosti najvećeg dijela kredita. “Banke se u recesiji suočavaju s povećanim iznosima nenaplaćenih potraživanja i smanjivanjem potražnje za potrošačkim i investicijskim kreditima. Probleme u naplati potraživanja smo očekivali i prije zbog procesa starenja portfelja”, kaže glavni ekonomist Raiffeisen banke Anton Starčević. Štoviše, bankari ističu da su smanjenje potražnje za kreditima dočekali s olakšanjem zbog otežanog pristupa novim izvorima financiranja u inozemstvu. Direktna posljedica toga su sužene mogućnosti banaka da nastave visoke stope rasta kredita iz prethodnih godina. Zbog toga su ograničeni resursi banaka maksimalno fokusirani na najbolje klijente za koje banke imaju najveće garancije da će uredno servisirati obveze čak i u recesiji. Razdoblje recesije za posljedicu ima manju ponudu bankovnih proizvoda zbog pada potražnje za sofisticiranim proizvodima zbog averzije investitora prema riziku. Zato ne treba očekivati da će se banke baviti inovacijama, nego se koncentriraju na održanje poslovanja svojih klijenata, sve dok se tržišni uvjeti na počnu mijenjati nabolje.

I u središnjoj banci pažljivo motre na banke i njihove poteze u recesiji. Dojam je da će se ove godine bankama na naplatu doći prije ponašanje u razdoblju višegodišnje kreditne ekspanzije pa je 2009. godina koju treba preživjeti. Za klijente će to značiti odobravanje kredita “na kapaljku” i vrlo stroge provjere kreditnog boniteta. Što se strategije tiče, to će podrazumijevati veću učinkovitost, ali se pristup banaka prema tržištu ne bi trebao znatnije promijeniti. Ključno će biti upravljanje rizicima, ne samo prilikom odobravanja kredita nego i tijekom čitavog tijeka naplate plasmana, kažu bankari. Neizvjesna cijena kapitala u budućnosti i posljedično kamatna stopa najveća je nepoznanica pred poslovnom politikom banaka. Za klijente to znači upitnu razinu kamatnih stopa, odnosno cijena kredita. Ona će velikim dijelom ovisiti kako će se strani vlasnici postaviti prema očekivanjima dobiti. U HNB-u su uvjereni i neizravno poručuju bankarima da svima koji razmišljaju o stabilnosti ne žele ići za lihvarskim kamata pa sumnjaju da će bankarima imperativ biti velik povrat na uloženi kapital. Ipak, ta će se teza testirati na glavnim skupštinama kada će se prvo vidjeti hoće li dioničari prihvatiti argument krize ili će zahtijevati isplatu dobiti iz prošle godine. Promjene na tržištu mogu se očekivati u dijelu manjih banaka. One će u dužem roku biti suočene s problemima konkurentnosti i, ponajviše, zatvorenog pristupa inozemnim izvorima kapitala. “Velike banke su manje osjetljive na poremećaje u gospodarstvu i okruženju. Manje banke će dugoročno imati većih problema i morati početi razmišljati o udruženjima. Nije nužno da se spajaju, ali da udružuju kapital, klijente, aktivu i jednostavno budu otpornije na poremećaje na tržištu i konkurentnije jer će konkurencija drastično porasti kad uđemo u EU”, kaže viceguverner HNB-a Davor Holjevac.

Činjenice

Bez većih akvizicija
Potraje li kriza, a rast nenaplaćenih potraživanja eskalira, manje banke koje po prirodi poslovanja imaju manju disperziju rizika mogle bi se naći u problemima i pod pritiskom tražiti strateškog investitora. Ipak, u krizi se teško može očekivati ikakva veća akvizicija jer banke ionako imaju viška vlastitih resursa pa bi se manje banke mogle okrenuti većoj međusobnoj suradnji, o čemu se već mogu čuti prve naznake u bankarskim krugovima. Zato će ova godina biti vrijeme čišćenja bilanci i pažljivog praćenja klijenata.