Hrvatski fond za privatizaciju većina u Hrvatskoj percipira po potezima o kojima su mediji brujali, a koji u široj javnosti nisu bili popularni. No, iz te mnogima omražene institucije u novije vrijeme mogu se čuti i drugačiji taktovi. Preciznije, talijanske kancone. Možda ga još niste prepoznali, no u vodstvu Fonda posljednjih godina je i “mladić koji obećave” sa Splitskog festivala – Josip Matanović Matanova. Ako niste, ne čudi, jer Matanović je kao potpredsjednik u Fondu zadužen za vrlo ozbiljno i zahtijevno područje pravnih poslova. Njegov odjel ima trenutno oko 6,5 tisuća predmeta, a od početka pretvorbe kroz ruke pravnika Fonda prošlo je 30 milijuna dokumenata.
Očuvan glas
Zna li se, pak, da gotovo svaki privatizacijski projekt, uz sve neminovne socijalne napetosti, prate i politička prepucavanja, ne čudi da se nakon tridesetgodišnje stanke Josip Matanović ponovno vratio na glazbenu scenu. Kao potpredsjednik Fonda već je objavio nosač zvuka s nekima od najljepših talijanskih kancona, poput Gente di mare, Vino amaro ili Piazza grande. Matanoviću su, kako i sam kaže, prije trideset godina predviđali veliku karijeru. “Teško je govoriti o sebi”, započinje naš razgovor. Nakon toliko godina i sam se, dodaje, čudi kako je ostao “mlad u glasu”. “Gotovo sve možete ponoviti nakon trideset-četrdeset godina, u smislu pisanja i slično, no da vam glas ostane isti, a da gotovo uopće više ne pjevate, to je rijetko”, kaže Matanović, koji ponekad zapjeva za svoje prijatelje ili pak na tradicionalnoj Sinjskoj noći u Zagrebu, koju kao rođeni Sinjanin ne propušta nijedne godine. U svijet glazbe ušao je još kao dječak. Sklonost glazbi bila je tradicija u njegovoj obitelji – teta je, priča nam, za vrijeme stare Jugoslavije pjevala operete, otac mu je bio jedan od najboljih bas pjevača u gradskome zboru u Sinju, a i brat je bio predan glazbi, dok mu je jedan bliži rođak solist u Brodosplitu, najboljem muškom zboru, a prvak opere u Splitu, pokojni Ante Matanović, bio mu je stric. “I ja sam pohađao glazbenu školu i bio sam solist i u glazbenoj školi i u crkvenom zboru u Sinju, a kao gimnazijalac organizirao sam niz kulturnih i glazbenih aktivnosti i događaja u Gradu Sinju, sjeća se Matanović, čija ljubav za kancone traje još od rane mladosti. To je glazba, reći će, koja je obilježila njegovo odrastanje. ”Bilo je to vrijeme kada je talijanski San Remo bio pojam za cijelu Europu. Ne bi bilo čovjeka na cesti kada bi se prenosilo festival, kao da je kakva važna nogometna utakmica”, s nostalgijom govori Matanović. Prvi značajniji iskorak na glazbenoj sceni potpredsjednik Fonda za privatizaciju napravio je na natjecanju pjevača amatera Zlatni trubadur u Splitu, još 1966. godine, kada je osvojio prvo mjesto. Bilo mu je tada sedamnaest godina. Na natjecanju su ga pratili Batali, u čijem je sastavu tada na glasoviru nastupao i Oliver Dragojević, a na bas gitari svirao je Josip Dikan Radeljak.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu