Sestre samostana Bezgrešnog začeća u Londonu ustupile su zboru londonskih homoseksualaca svoje prostorije za probe prvom britanskom homoseksualnom zboru. Kad joj je zborovođa Martin Brophy časnoj majci gospođi Doyle objasnio da njihovo ime LGMC znači London Gay Men’s Chorus , dala im je dvoranu za probe. Časna majka postavila je samo jedan uvjet: ne smiju se seksati u toaletu.

Počelo je u San Franciscu
Ovaj će vikend London biti domaćin festivalu zborova homoseksualaca, a među njih 60 je i hrvatski LeZbor. Čini ga 10 djevojaka lezbijske orijentacije koje se već dvije godine okuplja u zagrebačkom centru MAMA. Zbor nije nužno zamišljen kao ženski, ali muškarci još nisu spremni javno stati na pozornicu. Zbog njihove hrabrosti (i besparice) fascinirani organizatori odlučili su ih oslobodili kotizacije. Pokret osnivanja gay zborova počeo je u Americi 1978. nakon ubojstva Georgea Mosconea, gradonačelnika San Francisca i člana gradskog odbora deklariranog homoseksualca Harveya Milka. Zgroženi ubojstvom građani San Francisca prvi put su se javno okupili na mirnom prosvjedu. Na koncertu je s tek osnovnanim homoseksualnim zborom nastupila i Joan Baez pjevajući Amazing Grace. Sličan zbor ubrzo je osnovan u New Yorku vrlo brzoje dobio priliku nastupati čak u Carnegie Hallu. Ironično, povod za okupljanje pjevača i njihovi najčešći nastupi već osamdesetih bili su na nastupima za prikupljanje novaca za lijekove svojih članova i prijatelja koje je počela kositi širenje virusa AIDSa. U to vrijeme nastupati uživo bilo je gotovo opasno jer je manje liberalana okolina na homoseksualce gledala kao isključive krivce za pojavu i širenje HIV virusa. Britanski London Gaj Men’s Chorus osnovan je 1991. i isprva je brojio samo 9 članova a prvi nastup bio im je na stanici metroa.

Kako glazba može biti gay
U početku im je ideja za ime zbora bila je kompromisno rješenje Rainbow singers (po pjesmi Somewhere over the Rainbow judi Garland iz filma Čarobnjak iz Oza), no tada su shvatili da i u izboru imena trebaju biti hrabri do kraja. Gay u imenu ljudima je govorilo sve.Nekada su nastupali na sprovodima svojih prijatelja umrlih od AIDSa, danas im pjevaju na vjenčanjima.Ok, ali u čemu je bit homoseksualnog zbora?. Kako glazba može biti gay? Na to pitanje pokušava odgovoriti Sophie Fuller profesorica glazbe na Trinity College of Music na radionici u sklopu festivala. ‘Nema baš neke odrednice homoseksualnog u muzici, ali ima ‘nečeg u zvuku’ kad muškarci izvode pjesme Kylie, Judy Garland ili Abbe. ‘
(the times, tt)