Sumoran dan, pomalo siv, hladan, kišovit. Vremenska prognoza odgovara mentalnom sklopu ljudi u mnogim organizacijama. Nije to vremenska nepogoda, to je kronično stanje, dnevna rutina – mentalni sklop koji dijele mnogi ljudi u našoj zemlji. Iz dana u dan dolaze na posao i ponavljaju iste šablone, vrte iste razgovore o istim sumornim temama. Svaki dan ih nešto boli, smeta i uvijek je s njima poneka tableta. Pitam se koliko ljudi ima psihosomatska oboljenja, koliko njih hvata grč u stomaku svakodnevno kada se voze istom cestom do svog radnog mjesta? Priča se o krizi, priča se o stresu, priča se o glavoboljama i padu imuniteta.

Odrađivanje ili uživanje
Ljudi ne rade svoj posao, oni ga odrađuju! Motivirani su pogrešnim stvarima, opravdanje za rad nalaze u pogodnostima, pauzi za kavu i cigaretu i naravno novčanim bonusima. Što nedostaje, što je pošlo krivo? Ljudima nedostaje žara, nedostaje im vatre s kojom će “gorjeti” za svojim poslom. Oni prirodni entuzijasti su ugušeni jer sustav koristi novac i nagrade kao sredstvo motiviranja i time uništava prirodnu, unutrašnju motivaciju onu koja stvara smiješak na licu. Motivacija koja nas uvodi u duboko stanje uključenosti u rad u kojemu ne osjećamo i ne mislimo ništa drugo osim onoga čime se u trenutku bavimo. Motivacija koja nas ispunjava energijom i stvara neprocjenjivo zadovoljstvo izvan svake primisli o novcu ili beneficiji. Pomalo se iskorjenjuje zbog snažne asocijacije između novca i motivacije zaposlenika. Razvoj vještina i rad na sebi, umjesto da postanu alfa i omega svake organizacije usmjerene na kvalitetu, postaju breme zaposlenicima. Umjesto scenarija gdje zaposlenici s iščekivanjem žele vidjeti ponos u očima svog nadređenog, kojeg poštuje, kada mu daje povratne informacije, oni stoje s kalkulatorom u ruci i preračunavaju svaku ocjenu u kunu i lipu. Što učiniti i kako djelovati na stvaranje pozitivne klime. Svaka razina upravljanja bi trebala prenositi entuzijazam na svoje zaposlenike i razinu niže i zahtijevati isto od svih. To znači da zaposlenici trebaju voljeti svoj posao, moraju biti pozitivni, vedri i srčani.

Identificirajući se sa svojim poslom utjecat će kako na produktivnost tako i na stanje svijesti zaposlenika kojima će cilj biti dobro raditi svoj posao. U komunikaciji je potrebno razgovarati riječima, govorom tijela, očima, smiješkom, tonom i intonacijom. Svaki dio ponašanja ljudi treba zračiti žarom, vizijom i pozitivnim stavom prema radu. Entuzijazam predavača prema području koji predaje dokazano je čimbenik koji najviše utječe na interes studenata i na procjenu kvalitete predavača. Nema dosadnih i interesantnih predmeta, postoje samo dosadni i interesantni predavači. Svaki predavač koji komunicira s vatrom u srcu “zapaliti“ će publiku koja ga sluša. Svaki menadžer na poziciji autoriteta svojim primjerom može biti kao doza adrenalina svojim zaposlenicima, može ih ponijeti i stvoriti zanos, mladenački doživljaj učenja kroz igru. Nije nemoguća misija stvoriti poslovni svijet gdje zaposlenici s veseljem trče pokazati svome nadređenom što su postigli, trude se i uživaju. Tako nešto ne može se glumiti, jer ljudi čitaju neverbalnu komunikaciju, osjete licemjerje i uistinu su kao alarm kada se radi o negativnim stvarima. Kako ne bi morali glumiti, menadžeri moraju imati na umu širu sliku, da imaju moć obojiti misli i osjećaje svojih zaposlenika – bilo u šareno ili u sivo. Ukoliko uspiju pokrenuti motor entuzijazma i stvoriti žar u svojim zaposlenicima, svaki zaposlenik će kroz težnju da ostvari svoju viziju ili malu puzzlu vizije stvarati dodanu vrijednost organizaciji. Svi rukovoditelji svih razina moraju biti educirani o pojmovima srčanosti, entuzijazma i pozitivne komunikacije koju prenose. Ako se to ne dogodi ljudi će učiti po modelu i također širiti sivilo.

Odgovornost menadžera
Poznato je kako je najviši menadžment odgovoran za stvaranje organizacijske kulture. Odabirući ljude koji se uklapaju u organizacijsku kulturu u kojoj vladaju željene vrijednosti, menadžment oblikuje i stil komunikacije, ponašanja, klimu rada. Tko danas želi poslovni larpurlartizam koji zahvaća našu korporativnu kulturu. Odnosno, kako se ponašati u okolini u kojoj odskačete svojom pozitivnošću. U tom kontekstu nailazimo na još jedan fenomen-prijetnju blisku ljudima – tendenciju pripisivanja ponašanja osobinama ličnosti. Ljudi često pogrešno atribuiraju ponašanje drugih ljudi pripisujući ga unutrašnjim osobinama. “On je takva osoba” zaključivanje uvelike šteti pozitivnoj komunikaciji pogotovo ako se radi o ponašanju osobe koje je hladno i nemotivirano te vrlo često izazvano situacijskim čimbenicima npr. klimom u organizaciji. Zaključujući kako je netko “negativna” osoba, naše očekivanje utječe da se prema toj osobi ponašamo u skladu s našim očekivanjem i za čas se nađemo u začaranom krugu u kojem se potvrđuje naše očekivanje. Samoispunjavajuće proročanstvo. U konačnici, ako se ne nalazite u pozitivnoj okolini, jedina je odgovornost na vama da razbijete proročanstva koja se sama ispunjavaju i sami pružite primjer ponašanja kakvo želite vidjeti oko sebe – osjećaj se dobro, radi dobro i širi pozitivu, a to čini svim načinima verbalne i neverbalne komunikacije.

* Autorica je magistrica psihologije i predavačica na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa