U četiri obvezna mirovinska fonda broj se članova tijekom 2008. povećao za 80-ak tisuća, na više od 1,47 milijuna članova. Kako se još uvijek prestanci članstva mjere u nekoliko desetaka mjesečno, i lanjski neto porast broja članova fondova II. stupa najviše odražava upravo nove osiguranike.

Uz pretpostavljenih oko 250 kuna mjesečnog (5-postotnog) doprinosa po članu, oko 80.000 novih članova za OMF-ove predstavlja svježi potencijal imovine koji se na godišnjoj razini ugrubo može procijeniti na više od 200 milijuna kuna doprinosa. Premda svaki fond želi privući što veći broj novih članova, od njihova ukupnog broja i dalje se tek mali dio samostalno opredjeljuje za OMF pa i dalje oko tri četvrtine ‘novaka’ raspoređuje Regos. Budući da ih Regos po službenoj dužnosti raspoređuje razmjernom metodom, prema zatečenom udjelu pojedinog fonda, to znači da se više od dvije trećine proslijedi u dva najveća fonda (AZ i Raiffeisen), a oko trećina u preostali dvojac, PBZ-CO i Erste Plavi. Uz postojeći model i navike novih osiguranika, najveći će fondovi dugo uživati benefite dobrog starta. Tako se tržišni udjeli mjereni članstvom (ni) lani nisu znatnije promijenili. Promjene tih udjela, pak, ponajprije su bile rezultat ‘promjena dresova’ postojećih članova. A s tim u vezi, podaci Hanfe jasno upućuju na povećanu mobilnost članova. Taj trend bio je vidljiv već tijekom 2007. godine, a lani je samo postao izraženiji. U 2007. zabilježeno je ukupno nešto više od 64 tisuće prelazaka, a lani ih se na promjenu fonda odlučilo 95.590 ili gotovo upola više nego godinu prije. Najviše je prebjega privukao fond PBZ Croatia osiguranje, koji je zahvaljujući tome lani zabilježio i najveći relativni porast broja članova te porast tržišnog udjela. U godini u kojoj je broj članova u sva četiri OMF-a porastao za 5,7 posto, PBZ-CO svoje je članstvo uvećao za 13,5 posto ili za 31 tisuću, a time se i njegov tržišni udjel povećao sa 16,5 na 17,8 posto. Nešto iznad tržišnog prosjeka članstvo je raslo i u Erste Plavom fondu (7 posto uvećan broj članova) koji je time također blago povećao udjel, dok su najveći, AZ, i drugi po broju članova, Raiffeisen OMF, članstvo uvećali nešto sporije. Što je glavni pokretač migracija među fondovima, teško je reći, pogotovo nakon turbulentne godine kakva je bila prošla, u kojoj su se dogodile i neke promjene u pogledu mjerenja ‘prolaznih vremena’ kroz pokazatelje prinosa.

Ma koliko su mirovinski fondovi trkači na duge pruge čiji će članovi svoju kapitaliziranu štednju u OMF-ovima početi baštiniti kroz mirovine tek nakon nekoliko desetljeća uplaćivanja (dijela) mirovinskih doprinosa, novi osiguranici koji se odlučuju na samostalni odabir ili oni koji naknadno mijenjaju fond zasigurno se, među ostalim, vode i pokazateljima prinosa. Dio fond menadžera reći će kako na migracije ipak znatno više utječu aktivnosti mreža agenata koji vrbuju članove. Ostaje zaključiti da su neki od njih očito prilično agilni. Kako god bilo, prošla je godina uvelike narušila razlike u ostvarenim prinosima tijekom prethodnih godina, počevši od 2002., i to ponajprije po osnovi razlika (izravne ili posredne) izloženosti pojedinih fondova dioničkim tržištima. Zanimljivo je tako primijetiti da je još u prva tri kvartala 2008. najviše migracija išlo prema dvama manjim fondovima s većim udjelom dionica, da bi u posljednjem kvartalu najviše neto prelazaka imao najveći fond s relativno najmanjom izloženošću tržištima dionicama, što se iz ograničenja (rasta) lani prometnulo u ‘prednost’, kroz manji pad vrijednosti imovine. S obzirom na i dalje prisutnu volatilnost na tržištima dionica bit će zanimljivo vidjeti kako će se koji od fondova postaviti u strukturiranju portfelja i kako će proći na mjerenju ‘prolaznog vremena’ u 2009.