Ingra i Međimurje Visokogradnja pokušat će svoj 15 godina dugotrajan spor vezan uz radove u Libiji riješiti mirenjem na Trgovačkom sudu u Varaždinu, doznajemo od stranaka. Taj sud zaključio je u veljači glavnu raspravu u parnici u kojoj je Međimurje Visokogradnja tužilo Ingru za isplatu 37 milijuna kuna. Umjesto donošenja prvostupanjske presude sutkinja Ksenija Flack-Makitan priprema mirenje. Preokret je moguć, ako stranke budu na pomirljivim pozicijama, te postignu nagodbu, no obje stranke poručuju kako ulaze u taj proces prilično suzdržane. Stečajni upravitelj Međimurje Visokogradnje Velimir Slamar objašnjava kako je dao sutkinji Flack-Makitan pristanak za mirovno ročište s Ingrom. Ingrin odvjetnik Hrvoje Lui, koji je zastupa i u sporu sa zagrebačkim Tempom, također u svezi radova u Libiji, navodi da se pozitivno očitovao sudu jer je dobio definitivan pristanak Ingre odnosno predsjednika Uprave Igora Oppenheima.

Upitan dogovor
“Potvrdio sam Sudu da Ingra pristaje na pokušaj mirenja, no pitanje je kako će ono završiti jer se ne radi o spornoj visini tražbine nego Ingra smatra da je zahtjev Međimurja Visokogradnje neosnovan”, kaže Lui, dodajući kako se čini nevjerojatnim da bi se stranke, koje se spore 15 godina, u nekoliko dana mogle nagoditi, a priznaje da se u praksi događaju i takva, na prvi pogled, nemoguća iznenađenja. “Međimurje Visokogradnja potražuje od Ingre 37 mil.kuna za radove u Libiji, a spremni smo na još jedan pokušaj mirenja jer spor traje predugo”, kaže Slamar. Podsjeća da se novo mirovno ročište organizira u trgovačkom sudstvu po treći put. Tako navodi da su već propala oba pokušaja da se stranke nagode, što je pokušavao postići Visoki trgovački sud (VTS) koji je, kaže, u dva navrata poništavao prvostupanjske presude u kojima je Ingra gubila spor.“Nismo se nikad uspjeli dogovoriti jer smo bili previše udaljeni u financijskim zahtjevima. Spreman sam opet pregovarati o iznosu naplate, no ruke su mi vezane odlukom Odbora vjerovnika. Neću moći ići ispod onog što je prihvatljivo Odbor.”, kaže Slamar, dodajući da o konkretnom iznosu na koji su vjerovnici spremni pristati ne može špekulirati. Tempo i Međimurje Viskogradnju, bivše Ingrine partnere iz istog posla u Libiji koji je nastao zajedničkim ugovorom Ingre sa Tempom, Međimurjem i drugim izvođačima krajem ’80-ih, a koji je dobio epilog u parnicama tih dviju tvrtki protiv Ingre, povezuju maratonski sporovi, a razlike su očite. Međimurje je ishodilo više pozitivnih prvostupanjskih presuda, a lani je i Tempo na Trgovačkom sudu u Zagrebu dobio pozitivnu presudu u prvom stupnju protiv Ingre.

Presuda za ruski posao
Prema toj presudi Ingra je Tempu dužna isplatiti glavnicu od 3,2 mil. USD plus kamate, a zagrebački sud nastavlja suditi o višemilijunskom zahtjevu Tempa o naknadi štete i izmakloj dobiti. Ovih je dana s tom presudom u korist Tempa upoznata i sutkinja Flack-Makitan, doznajemo od Međimurja. Društvo Ljubenko i pratneri koji zastupaju Međimurje nije htjelo to htjelo komentirati, a Ingrin odvjetnik Lui kaže da to nema značaja za poziciju Ingre u varaždinskom sporu i mirenju. “Ingra se žalila VTS-u iprotiv presude u korist Tempa. Ta presuda neće i ne smije utjecati na odluku Trgovačkog suda u Varaždinu u sporu s Međimurjem”, zaključuje Lui, dodajući da sindikalisti i bivši radnici propale međimurske tvrtke pritišću Sud. Varaždinska sutkinja, ako propadne mirenje, čini se neće moći okolišati u donošenju presude. Lani je donijela u prvom stupnju presudu u sporu između Ingre i Međimurja za poslove u Rusiji i to u korist Međimurja. Tad je Ingra bila tužitelj, a na presudu se i žalila. Nakon toga je inspekcija VTS-a na tom sudu utvrdila da je njezina presuda ležala u ladici oko godinu dana, pa je sutkinja “zaradila” stegovnu mjeru.