Veća ravnopravnost između žena i muškaraca, iste plaće za isti rad, te veća ravnopravnost u političkom životu. Sve te lijepe želje ponovljene su i ovog ovog 8. ožujka u Ujedinjenim narodima, u Europskoj uniji, u vladama sjeverno i južno od Ekvatora te istočno i zapadno od Greenwichovog meridijana. Naravno, ako izuzmete zemlje poput Irana ili Saudijske Arabije.

Ali, ako su to do sad bile samo prazne riječi, sada se tome pridružuje kriza i nedostatak novca. U industrijskim zemljama na zapadu nezaposlenost pogađa žene snažnije nego muškarce. One su u zanimanjima u uslužnim djelatnostima nesrazmjerno više zastupljene, proteklih su godina bile upućivane upravo u tom smjeru, a sada se na tom polju najviše štedi. Dobro obrazovane žene u Europi redovito su udarale glavom o čuveni stakleni strop, kada su se htjele popeti na najodgovornija mjesta u svom poduzeću. One slabije obrazovane rintale su za bijedne satnice u lošim radnim uvjetima u jeftinim trgovačkim lancima. U njima ju primjerice bio prodavan tekstil, kojeg su proizvele žene u Aziji s još gorim satnicama i u još lošijim radnim uvjetima. Vlasnici tih istih trgovačkih lanaca pri tom su se basnoslovno bogatili. Sadašnja gospodarska kriza koju će mnogi iskoristiti za sređivanje stanja u svojoj kompaniji, mogla bi biti iskorištena i za definiranje položaja žena u tvrtkama.