Prije stotinu godina grupa stanih diplomata po prvi puta se okupila u Šangaju kako bi se pokušala zabraniti trgovina drogama te je pokrenuta Međunarodna komisija za opijum. Nakon toga uslijedile su mnoge druge zabrane.

Glavna skupština UN-a je 1998. obavezala zemlje članice na “eliminiranje ili značajno smanjivanje” proizvodnje opijuma, kokaina i kanabisa do 2008. To je ona vrsta obećanja kakva političari vole davati, no u pitanju je uistinu neodgovorno obećanje, jer ne može biti ispunjeno. Ministri mnogih svjetskih država sastat će se ovih dana u Beču kako bi odredili međunarodnu politiku o drogi za slijedeće desetljeće. No, rat protiv droge bio je katastofa. Po bilo kakvom razumnom načinu mjerenja ova stogodišnja bitka bila je neliberalna, ubojita i besmislena. Zbog toga The Economist i dalje vjeruje da je najmanje loša politika legalizacija droga. “Najmanje loša” ne znači dobra. Legalizacija, iako očigledno bolja za zemlje proizvođače, dovela bi do (drugačijih) rizika za zemlje potrošače. Mnogi ranjivi narkomani bi patili. No prema našem mišljenju više osoba bi imalo koristi. Ovih dana UN-ov Ured za droge i kriminal više ne govori o svijetu bez opijata. Umjesto toga, hvali se time da se tržište drogama “stabiliziralo”, što znači da više od 200 milijuna ljudi, ili skoro pet posto odraslih stanovnika svijeta, još uvijek koristi nezakonite droge. Potrošnja kokaina je u SAD-u polako pala sa svojeg vrhunca u ranim 1980-ima, ali taj put ima stranputica. Uz to, u mnogim mjestima, uključujući Europu, potrošnja raste. Ipak, samo Amerika svake godine troši oko 40 milijardi dolara na borbu protiv droge, te svake godine uhiti 1,5 milijuna građana zbog s njom povezanih prijestupa. U zemljama u razvoju krvoproliće je doseglo šokantne razmjere. U Meksiku je od prosinca 2006. ubijeno više od 800 policajaca i vojnika. A ipak sama zabrana poništava napore boraca protiv droge. Cijena nezakonotih supstanci više se određuje prema troškovima distribucije nego prema troškovima proizvodnje. Ovih dana borci protiv droge tvrde da zapljenjuju otprilike polovicu svog proizvedenog kokaina. No nije sigurno da potražnja za drogama pada kada njihove cijene rastu. S druge strane postoji velik broj dokaza da se poslovanje drogama brzo prilagođava problemima na tržištu. U najboljem slučaju, učinkovite zabrane ga samo prisiljavaju da promijeni lokaciju proizvodnje. Zapravo, zabrane ne samo što nisu smanjile razine kriminala nego su dovele do porasta broja zločina na razine koje svijet nikada prije nije vidio. Prema procjenama UN-a, industrija proizvodnje droge vrijedi otprilike 320 milijardi dolara godišnje.