Dok većina ljudi u Novu godinu ulazi s nekom malom željom ili zavjetom, braća Tomislav i Robert Krajačić, Draženko Mamić i Krešimir Bauer u ovu su godinu unijeli daleko veću promjenu. Dojučerašnji ljuti konkurenti koji su se međusobno borili za dio kolača na tiskarskom tržištu sada su odlučili svoje tri tiskare udružiti u jednu. Zamišljeno je ispunjeno pa je Hrvatska dobila veliku i snažnu tiskarsku grupaciju, Printera grupu.

Skupi strojevi
Sjedište nove tiskare je u Svetoj Nedjelji, na mjestu gdje je nekad bila samo tiskara Krajačićevih, Kratis. Ovdje su svoje mjesto našli i strojevi bivše tiskare Gipa Draženka Mamića te Bauer Krešimira Bauera, uz jedan manji pogon u Samoboru. Već sam dolazak zanimljiv je doživljaj, gotovo da ništa osim table pred zgradom ne odaje da se ovdje smjestila najveća hrvatska tiskara za tiskanje iz arka.Zgrada od stakla i mramora ne daje naslutiti da se s njezine stražnje strane upravo tiskaju brošure, katalozi ili možda knjige za naručitelja koji je dvije ulice dalje ili pak za klijenta iz New Yorka. Koncertni klavir, veliki recepcijski pult, ljudi u skupim odijelima, to se zapravo primjećuje kod ulaska u Printeru, a buci strojeva ili mirisu papira nigdje ni traga. Tomislav Krajačić nema još ni 30 godina, a član je Uprave najveće hrvatske tiskare tog tipa koja zapošljava 140 ljudi i godišnje planira ostvariti oko 120 milijuna kuna prihoda.Kako je on u Upravi zadužen za odnose s javnošću, razgovarali smo s njim, dok su ostali članovi Uprave imali vremena tek za fotografiranje, nakon čega su brzo nestali, ispričavši se drugim obvezama. Krajačići su grafičari od glave do pete koji su zanimanje za tiskarski posao naslijedili od oca koji je cijeli svoj radni vijek radio u tiskarama na rukovodećim mjestima. Tomislav je znanje stjecao na Grafičkom fakultetu (kao i njegov brat Robert), a otac im je, osim interesa za tiskarstvo, predao vođenje njegove tiskare Kratis koju je osnovao 1990. godine. To predratno vrijeme i nije bilo najsretnije za pokretanje novog posla. Novca je bilo malo, a cijene tiskarskih strojeva činile su se nedostižnima. “Ta naša tiskara smjestila se tada u 70 četvornih metara, a zapošljavala je troje ljudi. Prvi stroj koji je otac kupio stajao je tada oko 150.000 maraka. Iz ove perspektive to se možda ne čini takvim, ali bila je to zaista golema investicija”, kaže Krajačić. Danas strojevi, nužni za ozbiljno bavljenje ovim poslom, stoje daleko više, u prosjeku oko 1,5 milijuna eura. “Tiskarski strojevi i oprema izuzetno su skupi. Tržište tiska nije tržište masovne potrošnje pa se mora puno ulagati u suvremene strojeve. Većina naših strojeva stara je između pet i deset godina, uvijek pazimo da u pogonu imamo posljednju riječ tehnike”, kaže Krajačić. Ideja o spajanju rodila se davno, a razgovori i pregovori dugo su trajali.

“Bili smo konkurencija jer smo se borili za isto tržište. Družili smo se unutar struke i u razgovorima došli na ideju o spajanju jer smo htjeli stvoriti veliku, ozbiljnu tvrtku koja će u Hrvatskoj zauzeti vodeću poziciju i koja će grafičku struku dovesti na viši nivo. Taštine smo ostavili po strani i krenuli u ozbiljne pregovore koji su trajali više od godinu dana. Mislim da smo napravili pravi potez jer smo sinergijom dobili tiskaru koja je broj jedan u Hrvatskoj u svom segmentu”, kaže Krajačić, objašnjavajući da Uprava u kojoj su njih četvorica funkcionira po principu “jedan čovjek – jedan glas”.“Napravljeni su vrlo profesionalni ugovori i svi se ponašamo vrlo profesionalno. Pri donošenju odluka nema povišenih tonova ili zle krvi”, objašnjava Krajačić, ističući prednosti njihova spajanja. “Radimo 24 sata sedam dana u tjednu, a svojim klijentima nudimo ono što teško mogu dobiti negdje drugdje – sigurnost isporuke. Onoga trenutka kad dogovorimo rok isporuke, više nema nikakve mogućnosti da ga ne ispunimo”, kaže Krajačić, objašnjavajući da su vjerojatno jedina tiskara koja je razvila vlastiti softver, koji su razvijali pune četiri godine.

Problem naplate
Pomoću njega je čitav proces kompjuteriziran, pa se jednostavno mogu kontrolirati sve faze proizvodnje, od narudžbe do konačne isporuke. Printera ima ljude koji će klijentima, ako je to potrebno, odraditi grafičku pripremu. “I to i program… sve je to skupo, ali klijenti su to prepoznali i zasad su nam iskustva odlična. Oko 15 posto naše proizvodnje je za klijente izvan Hrvatske, otvorili smo ured u Londonu i dosta radimo za zapadnoeuropsko tržište”, kaže Krajačić koji je unatoč krizi koja se osjeti i u njegovu poslu optimističan. “Polako, ali sigurno naplata postaje najveći problem u ovom poslu. Troškovi su nam vrlo visoki, tehnologija koju upotrebljavamo vrlo je skupa, cijene papira konstantno rastu, dok je cijena tiska u Hrvatskoj u stalnom padu. Unatoč tome planiramo rast prihoda, možda ne baš velik, ali ipak rast”, govori Krajačić koji kao argumente nudi činjenicu da su najveći na tržištu tzv. šarenog tiska (brošure, katalozi, knjige, plakati…), da sve više rade s dizajnerskim agencijama na proizvodima koji zahtijevaju puno grafičke dorade i da mogu ispuniti svaki dogovoreni rok. Na pitanje što im je najveća prednost u odnosu na ostale tiskare na tržištu, samouvjereno kaže: “Možda netko drugi i nudi te zahtjevne proizvode, ali mi ih odradimo”.

Činjenice

Direktor izvana
Printera grupa zaživjela je 1. siječnja 2009. godine spajanjem tiskara Kratis Tomislava i Roberta Krajačića, Bauer Krešimira Bauera i Gipa Draženka Marića. Krajačići su uložili ponajviše zbog čega su i dobili dva mjesta u Upravi nove grupacije. Međutim, uskoro će kompaniju voditi direktor kojeg će dovesti izvana.