Sedamdeset posto kapitala Jugoslovenskog rečnog brodarstva (JRB) kupila je za 24,5 milijuna eura austrijska kompanija EDDSG, vlasnik koje je Zoran Drakulić. Agencija za privatizaciju sklopila je o toj akviziciji kupoprodajni ugovor s EDDSG, koji je pobijedio na ponovljenom natječaju na kojemu je još sudjelovao konzorcij, što su ga činili francuska kompanija CFNR, Dunavski Lyod iz Siska i zrenjaninsko brodogradilište Bomex. Taj je konzorcij ponudio cijenu od 8,4 milijuna eura i investicije u vrijednosti od 15,2 milijuna eura.

Srpski Onassis
Osim kupnje kapitala EDDSG se obvezao investirati 15,7 milijuna eura u JRB. Drakulić se uspio dočepati JRB-a tek u drugom pokušaju jer je na prvom natječaju njegova ponuda preko kompanije East Point bila trećerangirana. Tada je Drakulić ponudio 23 milijuna eura i ulaganje od 16,4 milijuna eura, dok je prvorangirana ponuda konzorcija Tamose i Daxina iznosila 32,25 milijuna eura, ali je konzorcij odustao od kupnje jer nije ispunjavao druge uvjete u natječaju. Kupnjom JRB-a Drakulić je povećao riječnu flotu na više od 500 plovila tako da njegova kompanija predstavlja jednu od najvećih na Dunavu. JRB je dosad bio vodeći riječni prijevoznik na srpskom tržištu unutarnjeg i međunarodnog riječnog transporta, a u sastavu njegove flote nalazi se 16 brodova, 14 potiskivača, dva tegljača i 120 barži. Osim bavljenja riječnim prijevozom Drakulić je kupnjom valjaonice bakra u Sevojnu najveći proizvođač te kovine zbog čega je u medijima nazvan domaćim kraljem bakra, a sada je postao i srpski Onassis. Povećana flota omogućit će mu učinkovitiji prijevoz rudače bakra, koju prerađuje u borskoj topionici, a zatim finalizira u valjaonici, kao i za prijevoz pšenice iz Ukrajine jer je Drakulić kupnjom Beogradske pekarske industrije i tvornice Klas te mlinova najveći pojedinačni proizvođač kruha i peciva.

Utjecaj na vlasti
Drakulić je preko vlastite kompanije East Point, registrirane na Cipru, predložio srpskoj vladi sklapanje strateškog partnerstva u preuzimanju RTB-a Bor, ponudivši 120 milijuna dolara i investiciju od 30 milijuna dolara. Prema kazivanju Mlađana Dinkića, ministra ekonomije, vlada je odlučila zadržati RTB Bor u državnom vlasništvu, s tim da je spremna iznajmiti eksploataciju dva rudnika bakra strateškom partneru, dok bi vlada investirala u modernizaciju topionice. Stručni krugovi su upozorili kako prodaja rudnika bakra nije u interesu Srbije. Milan Kovačević, savjetnik za inozemna ulaganja Srbije, smatra da bi se odvajanjem rudnika od koncerna lišila vlasništva nad velikim rudnim bugatstvom, pa je besmisleno najveće rezerve bakra u Europi prepustiti strateškom partneru. Drakulić, kako je sam rekao, prvi milijun zaradio je kao predstavnik svojedobno moćnog Geneksa na Cipru, otkupljujući inozemni dug Srbije po vrlo niskoj cijeni, koji je nakon skidanja sankcija uspio prodati po višestruko većoj cijeni. Zajedno s vodećim srpskim tajkunima Miroslavom Miškovićem, Milanom Bekom, Miodragom Kostićem. kraljem šećera, član je ekskluzivnog kluba Privrednik, koji se smatra svojevrsnom “vladom u sjeni” jer na službene vladajuće strukture ima presudan utjecaj u donošenju ključnih ekonomskih odluka.

Činjenice

Imovina JRB-a
JRB je vlasnik 49.000 četvornih metara građevinskog zemljišta u Novom Beogradu, oko 20.000 četvornih metara poljoprivrednog zemljišta u Pančevu, pristaništa u Prahovu, poslovne zgrade veličine 6500 četvornih metara u najužem središtu Beograda, pansiona u Vrnjačkoj Banji, konačišta u Novom Beogradu i brodoremonta u Pančevu. Vrijednost imovine poduzeća procijenjena je na oko 27,5 milijuna eura.