Jedna od malih, ali važnih “sličica” koja ilustrira golem problem neprofesionalizma na relaciji države i državne imovine i generira pitanje je li Maestro mogao biti i ostati jedini slučaj iz HFP-a na kojem rade DORH i USKOK proizašla je u sklopu svjedočenja tajnika Fonda Franje Jozića na suđenju u predmetu Maestro.

On je tamo tajnik 17 godina, a ništa ne zna i sve mu je iz rada Fonda – tajna. Kako on tumači svoj posao, to ne može nikog ostaviti ravnodušnim. Iz njegova svjedočenja proizlazi da je taj položaj na koji ga je imenovao UO HFP-a, znači ministri, ravan čuvaru plaže u zimskom razdoblju: provjerava jesu li na svim dokumentima koji su išli “prema van” iz HFP-a točno napisani podaci, nikada ne pročita dokumente koje potpisuje, sadržaj dokumenata ga ne zanima, no kao tajnik glasuje na kolegiju o odlukama Fonda. Tako on, isto kao i da je riječ o Marsovcu u HFP-u, sudjeluje u raspologanju imovinom do 10 milijuna kuna. Sutkinja Ivana Kršul (iznervirana) je upitala “pa kako onda glasujete na kolegiju”, a čuo se odgovor “na temelju prijedloga odluka”. Je li moguće da i ministri dižu ruku po sličnom obrascu kad dobiju prijedlog odluke kolegija? Jozića je inače bivši predsjednik HFP-a Grga Ivezić na sudu ocijenio kao svojeg prvog suradnika koji je trebao kontrolirati sve dopise koji idu prema njemu. Bilo bi to tragikomično da ne pokazuje Ivezićev strah od svega što se zbivalo u Fondu. Uveo je osigurače protiv loših stvari, no problem je što sve to nije poduzeo da sustav bolje funkcionira, nego da sebe zaštiti. Pitanje je je li to bila samo intuitivna reakcija? Kritične točke u upravljanju državnom imovinom povjerenoj HFP-u, gdje se prelama pitanje utjecaja optuženih bivših potpredsjednika HFP-a na ministre koji sjede u UO Fonda ili Povjerenstvu za upravljanje državnom imovinom, utvrdit će Županijski sud u Zagrebu u predmetu Maestro. Kada bude ocjenjivao pitanje krivnje u vezi s konkretnim optužbama, sudsko vijeće trebalo bi imati zaokruženu sliku “organizma” i tehnologije rada, nadležnosti i utjecaja. Očigledne razne devijacije, od zakonski jasnih nadležnosti koje su zapravo (be)značajne do zastarjelih propisa o poslovnoj tajni koji se u praksi različito primjenjuju i moguće različito interpretiraju, sud će pojedinačno ocijeniti i presuditi. No ostat će pitanje je li to kraj priče s HFP-om. Nismo još čuli objašnjenje zbog čega je Maestro jedini slučaj procesuiranja HFP-ova nezakonitog djelovanja vezano uz raspolaganje i upravljanje državnom imovinom. Znači li to da je sve ostalo bio čist i uredan posao?