U godinama prije stupanja kineskog industrijskog diva na svjetsku scenu, otvaranja Kine Zapadu i najezdi jeftinih, nemarkiranih traperica s oznakom “Made in China”, najčešći dodir zapadnjaka, u koje u odnosu na Daleki istok ovaj put spadaju i ljudi s naših prostora, s kineskom kulturom odvijao se preko jednog od četiri azijska tigra pod britanskom upravom – Hong Kong.

Upravo je gomila proizvoda, od ping-pong loptica preko tenisica pa sve do elektroničke opreme sumnjive kvalitete, stizala trgovačkim brodovima pod kolonijalnom zastavom Hong Konga, a prema količini i raznovrsnosti reklo bi se da je na području 18 malenih geografsko-administrativnih jedinica smješteno niz tvornica. Međutim, Hong Kong je u prošlosti, kao i danas, 11 godina nakon isteka ugovora između Velike Britanije i NR Kine svoju zaradu ubirao uglavnom od reizvoza, najčešće kineskih proizvoda. Time je osim posredstvom poslovnih transakcija doslovno bio mjestom gdje se susreću Istok i Zapad. Unatoč strahu zapadnih zemalja, a i samih sedam milijuna prijavljenih stanovnika da će odlaskom Britanaca 1997. godine tehnološki napredna, prozapadnjački orijentirana populacija izgubiti demokratske i kapitalističke stečevine, to se nije dogodilo. Kina je, upravo suprotno, odlučila iskoristiti sve prednosti razvijenog financijskog sustava i tranzitne infrastrukture. Proglasila je Hong Kong posebnom administrativnom regijom s političkom, sudskom i ekonomskom autonomijom, omogućivši time malom upravljačkom aparatu da nastavi s politikom niskih poreza, privlačenjem stranih investitora, a sve uz visoki stupanj deregulacije. Dakle, sve je podređeno razvoju pogodne poslovne klime – strani kapital ima tretman kao domaći, nema upravne kontrole nad kupnjom i prodajom na tržištu nekretnina – tako da je strancu za pokretanje novog posla potrebno maksimalno 20 dana (upola kraći rok od svjetskog prosjeka), a za dobivanje potrebnih licenci manje od 225 dana, također svjetskog prosjeka. Stoga i ne čudi objava Heritage Foundationa kako je Hong Kong petnaesti put zaredom potvrdio status najslobodnije ekonomije na svijetu. Što se tiče pravosudnog sustava nužnog da gotovo idealna ekonomija, koju zapadnjaci ističu kao najpozitivniji primjer “laissez faira”, može funkcionirati, uvedene su drakonske kazne za korupciju, koja spada u domenu kaznenog prava. Transparentni pravni sustav i ustav čvrsto brane prava privatnog vlasništva i slobodne razmjene uz najvišu zaštitu ugovornih prava i obveza. Međutim, ni Hong Kong nije lišen problema vezanih uz prodaju piratskog softvera i cvjetanja tržišta na kojem se prodaju imitacije dizajnerskih marki odjeće i obuće. Imajući u vidu te karakteristike ovog malog, ali propulzivnog gospodarstva, i nominalni bruto društveni proizvod po glavi stanovnika od gotovo 30.000 dolara, lako je zaključiti kako većina stanovništva živi u dobrim iako prostorno skučenim uvjetima. Edukacija, temeljena na miješanom englesko-američkom modelu, prati potrebe gospodarstva.

činjenice

Veliki uvoznik
S obzirom na malen teritorij, stupanj urbanizacije i prenapučenost, Hong Kong je veliki uvoznik prehrambenih proizvoda i sirovina. Ukupna vrijednost uvoza i izvoza premašuje vrijednost BDP-a, te smješta Hong Kong na 11. mjesto ljestvice koja mjeri obujam trgovine na svjetskoj razini.

Pet posto stranaca
Oko 95% stanovništva kineskog je podrijetla, i to uglavnom kantonskog. Ostatak se odnosi na nekineske etničke skupine kao što su Sindi, Indijci, Pakistanci, Nepalci, Vijetnamci, Korejci i Japanci, te određen broj europskih, američkih, kanadskih i australskih doseljenika, uglavnom poslovnih ljudi.