Mostarski Aluminij isključio je ovih dana 66 ćelija smanjivši tako proizvodnju za 25 posto.

Umjesto otpuštanja četvrtine zaposlenih, kako je bilo najavljivano, Nadzorni odbor odlučio se da teret krize solidarno nose svi uposleni, uključujući i generalnog direktora i Upravu kompanije, pa je donesena odluka o linearnom smanjenju plaća. Drastičan pad cijene aluminija na Londonskoj burzi s ljetošnjih 3300 na sadašnjih 1500 dolara po toni prepolovio je prihode Aluminija, najvećeg izvoznika iz BiH koji godišnje uprihodi od izvoza oko 300 milijuna dolara. Mjesečni prihodi Aluminija sada su manji za 15 milijuna dolara. “Kriza na svjetskom tržištu metala već bi nas uništila da godinama tvrtku nismo pripremali na ovakvo stanje. Milijune dolara uložili smo u modernizaciju proizvodnje i racionalizaciju troškova. Aluminij je prije rata sa 2250 zaposlenih proizvodio 90.000 tona metala, a danas sa 930 uposlenih proizvodi 130.000 tona aluminija godišnja”, kaže generalni direktor kompanije Mijo Brajković. Dok druge države stimuliraju izvozno orijentirane kompanije i pomažu tvrtkama pogođenima recesijom, BiH Aluminiju, od kojeg neizravno ovisi egzistencija 40.000 ljudi, kao da nastoji maksimalno otežati situaciju. Tako mostarska kompanija, koja u državni i entitetski proračun i fondove godišnje uplati 25 milijuna KM, ne samo da ne dobiva nikakve stimulacije, već plaća za 20 posto veću cijenu struje nego tvrtke priključene na visokonaponsku mrežu u bošnjačkom dijelu Federacije, poput zeničkog Arcellor Mittala. Na taj način država se prema Aluminiju ponaša diskriminatorski. Takav odnos ilustrira i činjenica da Vlada Federacije BiH dozvoljava Elektroprivredi BiH da izvozi struju, a da pri tom nisu zadovoljene potrebe domaćih potrošača, čime se krši zakon.