Činilo se kako je vrijeme starih zalagaonica u Sloveniji prošlo. No one su opstale, a s gospodarskim uzletom promijenio se i posao. Današnje moderne zalagaonice zapravo su male kreditne institucije.

Stare zalagaonice često su bile prašnjave, prepune prostorije u kojima sjede mrzovoljni zajmodavci. Takve slike iz prošlosti poznate su Slovencima. Danas su one ipak drukčije pa se za njih može reći kako su male kreditne institucije. I posao je drukčiji: zalagaonice pružaju ljudima mogućnost da privremeno dobiju novac za svoja životna osiguranja, zalažu vrijednosne papire ili da podižu hipoteke na kuću. U cijeloj Sloveniji postoje možda samo još dvije “klasične” zalagaonice. Jedna od njih pripada i Antonu Murnu, a nalazi se u malom gradiću Škofja Loka na sjeverozapadu Slovenije. Murn se nije ni nadao da će njegova zalagaonica opet raditi punom parom. “Osjeća se financijska kriza. Naši klijenti su osobe s niskim dohotkom, ali i kućanice. Ljudi za koje već nekoliko stotina eura znači spas. U međuvremenu, novac im nedostaje ne samo za vrijeme božićnih blagdana nego i cijele godine. Božićno vrijeme ne razlikuje se mnogo od ostatka godine”, kaže Murn. “Ljude je sram, ali im ja jednostavno kažem da to nije neka velika stvar. Pokušali su u banci, ali ih je banka odbila. Na nas mogu gledati kao na malu banku. Jedna stvar ni kod Murna nije kao što je nekad bila: i on točno gleda što mu je doneseno u zalog. Istrošeni kuhinjski strojevi, stari satovi, jeftin nakit i druge stvari ga ne zanimaju. “Prije smo primali svakojake stvari. No i tada je bilo problema glede procjene vrijednosti. Mušterija je za srebrni pribor za jelo tražila 200 eura, a mi smo htjeli platiti najviše 50 eura. Teško se mogao postići dogovor. Danas ljudi najviše donose zlato – nakit ili zlatne zube. Lako se može procijeniti vrijednost, izvaže se i vrijednost je odmah jasna”, kaže Murn. Najvažniji prihod zalagaonica su kamate koje plaćaju klijenti. Tko na primjer kod Murna založi svoj stereouređaj i za njega dobije 500 eura, mora za skladištenje i kamate mjesečno platiti četiri posto ili 20 eura. Ako je moguće, klijentima se uvijek nastoje vratiti njegove stvari, što znači da je namirio dug. Ako se dug ipak ne vrati u dogovorenom vremenu, onda založeni predmeti idu odmah na prodaju. Hoće li ti predmeti postići dobru cijenu, to je druga stvar. Zbog toga mu je draže kada kupac vrati dug. Zato odbija predmete za koje strahuje kako bi mogle ostati kod njega. Čini se da bi mu se to sada češće moglo događati. Kriza je zahvatila i Sloveniju, a i zalagaonice nisu ono što su nekad bile.
(DEUTSCHE WELLE)