Ova nam je godina kritična za opstanak. A kad morate birati između opstanka i poštovanja ugovora, dileme nema – izabrat ćete opstanak”, govori nam Paško Vela, predsjednik Uprave željezare CMC Sisak, na koju proteklih dana pažljivo motre i država i sindikati.

Višak radnika
Poruka je upućena upravo njima jer uskoro slijede novi otkazi u CMC Sisak iako se američki vlasnik prilikom preuzimanja sisačke željezare obvezao zadržati sve radnike. Za Velu je stvar jasna: ili će država ili lokalna zajednica priskočiti u pomoć dok se ne prevlada kriza, ili će CMC morati dignuti ruke od svega. CMC je zatražio od Vlade pomoć u zbrinjavanju stotinu zaposlenika, a ne popravi li se situacija na tržištu, “višak” će uskoro narasti na 150 ljudi. No ni to nije konačan broj. Željezara zapošljava 1230 radnika, a Vela kaže da im treba jedva tisuću ljudi, dakle Uprava bi se htjela riješiti 230 radnika. Svjetska kriza doista je žestoko pogodila metalnu industriju, pa velike svjetske kompanije bilježe gubitke. “Imamo goleme mjesečne gubitke koji bi manje kompanije već dotukli. Zasad ih guta naša kompanija-majka, ali neće moći još dugo”, govori nam Vela. Primio nas je u svom uredu u Sisku dan prije Stare godine.

Pogoni ne rade
U ostalim uredima gotovo nikog nema, većina ljudi je na godišnjem, no Vela nikamo ne ide. Iako je Splićanin, a u Splitu mu živi i supruga, on i ovih dana dolazi u ured, očito pritisnut problemima. “Osjećam se najodgovorniji za CMC Sisak i svaki svoj budni trenutak razmišljam kako izaći iz krize. Kad bi situacija na svjetskom tržištu bila dobra, mirnije bih spavao. Ali na djelu je prava svjetska poslovna katastrofa. Majka-kompanija je jaka, pomogla bi, ali ovako…”, kaže Vela, priznajući da je u proteklih mjesec dana zbog svega oslabio pet kilograma. Tvrdi da u željezari ima dovoljno radnika koji bi prihvatili otpremninu, no ni tih sredstava zasad nema. Spasila bi ih injekcija od pet milijuna kuna, no i sam priznaje da nema iluzija da će država pripomoći. Pomoć bi, međutim, mogla stići od Grada Siska s kojim traže modele sufinanciranja. Bez toga, kaže, spasa neće biti jer još nema naznaka da kriza posustaje. Pristao nam je pokazati pogone, no problem već na prvom korak – treba pronaći pogon koji radi. Odluka je pala na pogon za proizvodnju bešavnih cijevi gdje je proizvodnja smanjena. Uvjeti rada su nezavidni, temperatura je gotovo jednaka onoj izvan pogona (vani je bilo ispod ništice), a toplinu širi pokoji užareni “ingot”, valjkasti komad čelika od kojeg se u nekoliko minuta izradi cijev. Radnici kažu da je ljeti ipak teže jer se nema kamo pobjeći od visoke temperature. Oni s dužim stažem kažu da je najbolje bilo raditi dok je vlasnik bila država. CMC-u pak priznaju redovnu plaću, zaštitnu opremu i poštenu naknadu za prekovremeni rad. I glavni povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske u željezari Mato Somić to potvrđuje, ali upozorava da radnici često rade različite poslove za koje nerijetko nisu ni fizički sposobni.

ukratko

Pad narudžbi
“Čak 90 posto našeg programa ide u izvoz i situacija u svijetu izravno utječe na nas. Već četiri mjeseca u skladištu nam leži 12 tona šavnih cijevi koje nemamo kome prodati. Umjesto planiranih 500 tona narudžbi za siječanj sada imamo tek 200 tona”, kaže Vela.

Prijetnja otkazima
Željezara radi i program koji se ne skladišti. Upravo će radnici iz tog pogona 1. veljače morati otići na prisilan jednomjesečni godišnji odmor. “Ako se situacija ne popravi, morat ćemo im dati otkaz”, kaže Vela.