Hrvatski institut za tehnologiju (Hit) održao je jednodnevnu konferenciju na kojoj je hrvatskoj javnosti predstavio foresight, “disciplinu za određivanje prioriteta u tehnologijskoj politici” i “sustavan pristup utemeljen na promišljanju, raspravi i oblikovanju budućnosti”. Cilj konferencije bio je pokazati kako se u Hrvatskoj može primijeniti foresight radi postizanja željene i ostvarive budućnosti.

Svi mogu pridonijeti
U svojoj biti foresight se svodi na najbolje usmjeravanje resursa, time što se uz njegovu primjenu vrši bolji odabir što financirati. Kako je foresight multidisciplinaran i u svoje projekte uključuje šire slojeve društva, on i obuhvaća raznorazne činioce; od tehnoloških, do edukacijskih i društvenih. Vlada, ekolozi, rudari, trgovci: svi su dobro došli i svi pridonose neki novi element. Za razliku od business intelligencea, koji je srednjoročna (tri do pet godina) analiza isplativosti, foresight gleda dalje u budućnost i uzima u obzir želje i potrebe društva u cjelini. Nije samo riječ o pripremama za budućnost, nego i o stvaranju budućnosti. To znači da se tijekom diskusija razmotre razni budući scenariji koji se u ovome trenutku čine mogući, odabere onaj koji se sudionicima čini najpovoljniji te krene donositi odluke koje su u skladu s ostvarivanjem toga scenarija. Profesor Ozcan Saritas iz Manchesterskog instituta za istraživanje inovacija, koji je na konferenciji predstavio foresight, započeo je svoje izlaganje izazovima o kojima se danas mora voditi računa pri donošenju odluka i politika. Naglasio je da se razmišljati mora dugoročno i da se djelovanje ne smije odgađati jer “budućnost nije daleko”.

Važnost odluka
Danas kada nijedna zemlja ne postoji u izolaciji važno može biti bilo što što se događa u svijetu i mora se voditi računa o svim signalima budućih problema, kao što su, na primjer, sukobi zbog pitke vode koji bi mogli buknuti u ratove. Razvoj novih tehnologija i proizvoda mogao bi dugoročno imati veliki utjecaj na život ljudi i mora se dobro razmotriti sve njegove implikacije. Tri najvažnija pitanja s kojima sve foresight vježbe moraju započeti jesu: “Što je moguće? Što je ostvarivo? Što je poželjno?” Vježba se pak može svesti na pitanje: kako pretvoriti sistem (ili nered) koji sada imamo u sistem koji želimo imati u budućnosti? Prema svemu tome može se zaključiti da je najvažniji aspekt foresighta takozvani networking. Važno je da sudionici uče jedni od drugih, kao i od međunarodnih primjera. Važno je ljude motivirati za provođenje potrebnih promjena time što im se da pravo sudjelovanja u diskusijama koje odlučuju o tim promjenama. Foresight se može koristiti na svim razinama odlučivanja, od velikih međunarodnih zajednica, poput EU-a, do gradskih poglavarstava ili kompanija koje donose odluke o budućem poslovanju.

činjenice

Japan predvodnik
Prvi počeci onoga što se danas naziva foresightom velike su vježbe predviđanja budućnosti koje su 1960-ih provodili određeni zatvoreni segmenti Amerike (npr. vojska) bez sudjelovanja ostatka društva. Prva država koja je zaista implementirala foresight, koji je uključivao tehnološke, ekonomske i društvene aspekte, bio je Japan u 1970-ima. Stvoreni desetogodišnji plan Japanci su provodili toliko motivirano i vrijedno da je završen u sedam godina.