Uoči ovoga Božića svjetska ekonomija nudi malo razloga za veselje. Dok se ponuda kredita smanjuje, a cijene imovine padaju, potražnja diljem svijeta hlapi.

Sve bogate zemlje suočene su s najtežom recesijom od Drugog svjetskog rata: ovotjedno smanjivanje kamata kreće se između nule i 0,25 posto, te pokazuje u kolikom su strahu tvorci američke politike. A također se naglo pogoršavaju i stanja ekonomija u razvoju, koje su pogođene padom izvoza i presušivanjem stranih financija. Te vijesti su dovoljno loše same po sebi, ali također predstavljaju i najveću prijetnju za otvorena tržišta u moderno doba globalizacije. Prvi put u više od generacije dva pokretača globalne integracije – trgovina i tokovi kapitala – istovremeno kreću unatrag. Svjetska banka tvrdi da će ukupni priljevi privatnog kapitala u ekonomije u razvoju tijekom 2009. vjerojatno iznositi samo polovicu rekorda od bilijun dolara iz 2007., dok će se opseg globalne trgovine smanjiti prvi put od 1982. godine. Ove dvije promjene će prisiliti na velike prilagodbe. Zemlje koje su se pouzdale u izvoz za pokretačku silu rasta, od Kine do Njemačke, past će ako ne uspiju brzo povećati domaću potražnju. Bijeg privatnog kapitala znači da se ekonomije u razvoju s deficitima na tekućim računima suočavaju sa sušom financiranja, kao i zarada od izvoza. Postoji rizik da bi se u svojim problemima vlade mogle okrenuti starom, ali lošem prijatelju: protekcionizmu. Integracija je manje privlačna kada problemi, a ne blagostanje prelaze preko granica. Bit će primamljivo poduprti domaća radna mjesta i prihode odvraćanjem potražnje od inozemstva sa stimulacijama za izvoze, carinama i jeftinijim valutama. Lekcije povijesti su, međutim, jasne. Ekonomska izolacija iz 1930-ih okrutno je pojačala Depresiju. Doduše, danas su Svjetska trgovinska organizacija i njezina pravila za multilateralnu trgovinu štit od takve razine protekcije. Ali današnja globalizirana ekonomija, s nadaleko raširenim lancima dobavljača i pravovremenim dostavama mogla bi biti ometena s politikama koje nisu toliko dramatične. Skroman odmak od otvorenosti – koji bi bio po pravilima WTO-a – bio bi dovoljan da recesija iz 2009. postane mnogo gora. Dodatna protekcija takve vrste je i te kako vjerojatna. U mnogim zemljama je vjernost političara otvorenim tržištima već više retorička nego stvarna. U studenom su lideri grupe velikih bogatih ekonomija i ekonomija u razvoju G20 obećali da u sljedećih godinu dana neće stvarati nove barijere za trgovinu. Za nekoliko dana dvije od tih zemalja, Rusija i Indija, podigle su carine, jedna na automobile, a druga na čelik.