Čini se da svijet ulazi u recesiju. Forbesov Paul Johnson kaže “čini se” jer u ekonomiji ništa nije sigurno i predviđanje događaja, čak i nekoliko mjeseci unaprijed, opasno je. Ako smo u recesiji, zasigurno ne znamo koliko će ona biti duboka ili dugotrajna. Međutim, ono što se čini jasnim je da će tri velike azijske ekonomije biti manje pogođene nego one u Europi i Amerikama.

To predstavlja i probleme i prilike. Hajdemo razmotriti i jedne i druge. Problemi leže u tome što su na Zapadu velike azijske države čudne. Japan, Kina i Indija sve su veoma daleko od nas i postoje ogromne kulturne i lingvističke barijere u komunikaciji.Znamo sramotno malo o povijesti te tri veoma komplicirane zemlje. Financije koriste svoj vlastiti međunarodni žargon, ali mimo te površinske razine za zapadnjake je teško razumjeti način razmišljanja onih koji donose temeljne odluke o budućnosti azijskih kapitala i tržišta.Rudyard Kipling je 1892. objavio pjesmu “Balada Istoka i Zapada” u kojoj je napisao: “O, Istok je Istok, a Zapad je Zapad, i nikada se to dvoje neće sresti.” To mišljenje je još djelomično istinito, ali i djelomično nije. Zapravo ne znamo kako ljudi u Indiji, Japanu i Kini vide sadašnje probleme Zapada. Azija nije nedirnuta: Kina već osjeća slabljenje svojeg velikog porasta izvoza, japanska burza dionica je imala poraste i padove slične našima, a Indijci strahuju kako se smanjuju šanse da će dobiti dobro plaćene poslove na zapadu. Sada je trenutak da poduzmemo korake kako bi uvjerili Azijce da se potpunije i odgovorno uključe u odlučivanje o smjeru kojim se svijet kreće. Zapad više nije dovoljno jak da nosi teret vođenja, branjenja, usavršavanja i unapređivanja svjeta. Čini mi se da smo se već nekoliko godina time bavili manje sigurno, voljno i uspješno nego prije. Teret je postao pretežak. Neke zapadne zemlje – posebice Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska – ne nose čak ni svoj skroman dio. Moramo teret ponovo raspodijeliti dovođenjem azijaca. Ta promjena se trebala dogoditi davno. Japan je desetljećima bio druga najveća ekonomija na svijetu, a ipak su njegov udio u globalnom odlučivanju i fizička uključenost bili u potpunom neskladu s njegovom ekonomskom moći. Jednako kao što je Britanija zbog okolnosti i povijesne tradicije bila prisiljena ići iznad svoje kategorije, Japan je konstantno i ozbiljno bio spod svoje. To se ne može nastaviti. Britanija će se zbog posljedica krize i recesije vjerojatno pokazati najozbiljnije oštećenom velikom silom i bit će prisiljena smanjiti svoje napore. Japan će morati popuniti prazninu koju će ostaviti slabost Britanije.