Stabilnost je temeljna postavka gospodarske politike koja se treba osigurati na dugi rok. Reforme koje se provode u Hrvatskoj imaju za cilj stvoriti sigurne pretpostavke za rast i razvoj, smanjiti javnu potrošnju i stvoriti uvjete za rast investicija i razvoj poduzetništva te ulazak u Europsku uniju.

I politika dohodaka usmjerena je ostvarenju tih ciljeva. Kroz konzistentnu politiku plaća i u idućem razdoblju treba osigurati smanjenje javne potrošnje, a plaće trebaju ovisiti o proizvodnosti rada, odnosno o kretanju bruto domaćeg proizvoda. Sve vidove potrošnje pa i osobnu treba svesti u realne financijske i materijalne okvire. Složena ekonomska situacija hrvatskog gospodarstva u 2008. odražava se i na području dohodaka. Neki radnici i 2008. nisu primili plaću na vrijeme ili je nisu uopće primili. Zbog nelikvidnosti neki poslodavci ne plaćaju radnike na vrijeme ili uopće ne plaćaju doprinose za svoje radnike, a neki radnicima isplaćuju plaće ispod minimalne plaće. U Hrvatskoj je najniža cijena rada (bruto) od 1. siječnja do 1. srpnja 2008. iznosila 2441,25 kuna. Od 1. srpnja 2008. do 31. svibnja 2009. najniža cijena rada iznosi 2747 kuna, osim u tekstilnoj, drvoprerađivačkoj i kožarsko obućarskoj industriji gdje minimalna plaća iznosi 2582,18 kuna. Najniža cijena rada usklađivat će se s realnim rastom bruto domaćeg proizvoda i prema plaći ostvarenoj kod pravnih osoba u Hrvatskoj.Prema podacima Financijske agencije, isplaćena sredstva za neto plaće u razdoblju siječanj – listopad 2008. u odnosu na isto razdoblje prethodne godine nominalno su veća za 9,7 posto, a realno za tri posto. Međutim, unatoč nominalnom rastu od 6,5 posto prosječna neto plaća realno stagnira. Na početku godine prosječne neto plaće počele su realno padati i takav trend zadržao se tijekom svih devet mjeseci. Prema pojedinim područjima privređivanja ostvarena razina prosječnih mjesečnih plaća po radniku bila je vrlo različita. U razdoblju siječanj – listopad 2008. prosječne neto plaće po radniku kretale su se od 7095 kuna u djelatnosti financijsko posredovanje do 3817 kuna u djelatnosti ribarstva (odnos 1,9 : 1).

Stagnacija primanja
U svim djelatnostima privređivanja osim kod privatnih kućanstava bilježi se nominalni rast prosječnih neto plaća koji se kretao od 8,2 posto u djelatnosti poljoprivreda, lov i šumarstvo do 5 posto u djelatnosti financijskog posredovanja. Kod većine djelatnosti rast plaća bio je sporiji od potrošačkih cijena, dakle manji od 6,5 posto (u njih 9 od promatranih 16), pa su prosječne neto plaće u tim djelatnostima realno u padu. Realni rast prosječnih neto plaća bilježi se samo kod pet područja djelatnosti, i to u poljoprivredi, lovu i šumarstvu 1,6 posto, obrazovanju 0,8 posto, javnoj upravi i obrani, obveznom socijalnom osiguranju 0,6 posto, poslovanju nekretninama, iznajmljivanju i poslovnim uslugama 0,5 posto i trgovini 0,4 posto. U djelatnostima građevinarstva i opskrbe električnom energijom, plinom i vodom prosječne neto plaće realno stagniraju. Kod osam područja djelatnosti od ukupno šesnaest bilježi se veći prosjek neto plaća od prosjeka, dakle veći od 4920 kuna, dok osam područja djelatnosti imaju prosječnu neto plaću nižu od prosjeka. Prosječne neto plaće veće od prosjeka isplaćene su u djelatnostima: financijsko posredovanje, i to za 44,2 posto, javna uprava i obrana, obvezno socijalno osiguranje 21 posto, zdravstvena zaštita i socijalna skrb 17,6 posto, opskrba električnom energijom, plinom i vodom 16,3 posto, prijevoz skladištenje i veze 13,3 posto, rudarstvo i vađenje 12 posto, poslovanje nekretninama i iznajmljivanje 7,5 posto te obrazovanje 2,3 posto.

Slabo plaćeni trgovci
Prosječne neto plaće niže od prosjeka isplaćene su u osam područja djelatnosti, i to: ribarstvu za 22,4 posto, hotelima i restoranima 18,3 posto, građevinarstvu 15,5 posto, trgovini na veliko i malo 15,3 posto, prerađivačkoj industriji 7,9 posto, privatnim kućanstvima 5,8 posto, poljoprivredi, lovu i šumarstvu 4,4 posto te ostalim društvenim, socijalnim i osobnim uslužnim djelatnostima 0,8 posto niže od prosjeka. U istom razdoblju ove godine rast plaća u državnom sektoru bio je veći od rasta plaća u privatnom sektoru. Radnici koji su zaposleni u neprivatiziranom (državnom) sektoru imaju prosječne neto plaće znatno veće od onih u privatnom sektoru. U odnosu na isto razdoblje 2007. zabilježen je nominalni rast prosječnih neto plaća u privatnom sektoru 6,2 posto (realni pad 0,3 posto), a u državnom nominalni rast 7,3 posto, a realni 0,8 posto. Prosječna mjesečna neto plaća po radniku kod privatnih pravnih osoba u navedenom razdoblju 2008. iznosila je 4470 kuna, što je 9,2 posto manje od prosjeka. U državnom sektoru prosječna mjesečna neto plaća po zaposleniku iznosila je 5629 kuna, odnosno 14,4 posto više od prosjeka, a 25,9 posto više od neto plaća u privatnom sektoru.

(Poslovni dnevnik & Fina)

činjenice

Geografske razlike
Gledajući po županijama, visina prosječnih plaća, kao i njihov nominalni te realni rast u razdoblju od siječnja do listopada 2008. godine bili su vrlo različiti
Najveći rast u Sisku
U svim županijama bilježi se nominalni rast i bruto i neto plaća u odnosu na prethodnu godinu, ali taj rast je vrlo različit. Tako je najveći rast od 10,1 posto bio u Sisačko-moslavačkoj županiji, a Zagrebačka županija imala je rast od svega 0,6 posto
Pad realnih plaća
U jedanaest županija zabilježen je realni rast prosječnih neto plaća, a u jednoj županiji, Brodsko-posavskoj, zabilježena je stagnacija. Neto plaće su u devet županija ostvarile pad jer su rasle manje od potrošačkih cijena
Zagreb jedini iznad prosjeka
Prosječne neto plaće po radniku kretale su se od 5640 kuna u Gradu Zagrebu do 3732 kune u Međimurskoj županiji. Zagreb je jedini imao prosječnu neto plaću veću od državnog prosjeka koji iznosi 4920 kuna

inovativan model

Superbakterije sve su veća prijetnja, a hrvatski znanstvenici nude novo rješenje

hrvatska tvrtka

U godinu dana morali su promijeniti sve – danas ih slijede i velike kompanije