Pozamašna svota od 700 milijardi dolara, koju je američko ministarstvo financija namijenilo kao pomoć posrnulom financijskom sustavu Sjedinjenih Država, trebalo bi bankama omogućiti izdavanje većih zajmova kompanijama i potrošačima.

No Ministarstvo je navelo da su 52 banke koje su već dobile pomoć iz programa uglavnom iskoristile svoje investicije od 161,5 milijardi dolara kako bi, u vrijeme kada je prikupljanje kapitala našlo na velike teškoće, osnažile svoje platne bilance. Analitičari očekuju da će više od 100 banaka koje tek trebaju dobiti sredstva biti jednako oprezne. Američki ministar financija Henry Paulson je priznao da se “pozajmice neće materijalizirati tako brzo kako bi svi htjeli”, ali je i rekao da će zajmovi postati isplativi kako se bude počelo vraćati povjerenje. Neki se analitičari slažu s Paulsonom. ”U nekoliko tromjesečja banke bi trebale biti dovoljno sigurne kako bi pustile novi kapital da radi svoj posao”, kazao je Mark Fitzgibbon, bankarski analitičar pri Sandler O’Neill & Partnersu. No američki financijski regulatori kažu kako će se bankama morati posvetiti velika pažnja. Government Accountability Office je u svom prošlotjednom izvještaju zatražio od Ministarstva financija da pojača nadgledanje i kontrolu programa, jer se od banaka, barem zasad, ne traži da izvještavaju na koji način troše državni novac. Ministarstvo financija je 14. listopada od devet financijskih tvrtki zatražilo da prime ukupno 125 milijardi dolara. Vlada je studenom također odlučila investirati 40 milijardi dolara u osiguravateljsku kompaniju A.I.G. Više do 160 banaka dobrovoljno se prijavilo za dobivanje preostalih financijskih sredstava iz vladinog programa.

Od jedne trećine do polovine banaka primilo je vladin novac. Ministarstvo financija je, osim bankama, i ostalim institucijama dopustilo da se prijave za novčanu pomoć. Taj su put izabrali osiguravatelji poput Hartforda, Protective Lifea i Lincoln Nationala, kao i kartičarska kuća American Express. No do sada još nisu dobili ni centa.Vladinu pomoć zatražili su i neki gradovi, poput Philadelphije, Atlante i Phoenixa koji su zahtijevali 50 milijardi dolara kako bi im se pomoglo da izađu iz krize.U red za pomoć također su stali i proizvođači automobila koji su od Kongresa zatražili 34 milijardi dolara.Zanimljiva je geografska raspodjela zatraženih i dodijeljenih pomoći. Dok je, posve očekivano, istočna obala SAD-a preplavljena institucijama koje se nalaze u velikimproblemima, čini se da u središnjem dijelu zemlje nema nikakvih problema. Jedan razlog tom stanju je koncentracija velikih banaka na istoku, a drugi je razlog pametnija poslovna politika manjih banaka i njihovo okruženje. Iako se i malim bankama predviđala propast, mnoge od njih usredotočile su se na podršku proizvodnim djelatnostima. Tako su zanemarivanjem sofisticiranih financijskih instrumenata ostale pošteđene krize. One svoj opstanak mogu zahvaliti čvršćom povezanošću s realnim sektorom.