Neovisno o tome kako će završiti saborska raspava o povjerenju potpredsjedniku Vlade za gospodarstvo Damiru Polančecu, ona zasigurno neće bitno pridonijeti zaključenju slučaja Liburnia koji po mnogima zaslužuje epitet najveće gospodarske afere otvorene u vrijeme Sanaderove Vlade. Pitanje vlasništva nad najvrjednijom turističkom tvrtkom u državnom vlasništvu u Primorsko-goranskoj županiji – Liburnia Riviera Hoteli, pa tako i njezina budućnost, zaključit će se tek kada završe brojni sudski postupci. Ključni su, podsjetimo, otvoreni u povodu različitih arbitražnih odluka između države i bivših PIF-ova, a zaključenje slučaja opterećuju i sporovi koji se zbog istina niže vrijednosti vode između državne i lokalne vlasti. Posljednji u nizu postupaka pokrenuo je DOM Holding, tuživši državu Upravom sudu zbog poništavanja nagodbe koja je opoziciji glavni adut u pokušaju smjene Polančeca i diskreditacije Vladine privatizacijske politike.

Sporan dug
Vlada je u povodu izbijanja afere Liburnija stavila izvan snage svoju odluku kojom je 4. kolovoza dala suglasnost HFP-u, koja mu je bila potrebna da bi sklopio Sporazum o nagodbi sa SN Holdingom i DOM Holdingom. Tom je nagodbom Vlada namirila sporan dug države iz kuponske privatizacije prema holdinzima, a takav je potez temeljila na procjeni da sudski postupci koji se vode neće završiti u korist države. Nakon što su HFP i dva holdinga sklopili nagodbu, pod pritiskom javnosti i grada Opatije Vlada je povukla vlastitu odluku. Smijenila je predsjednika HFP-a Damira Ostovića navevši, među ostali, kako nije konzultirao DORH u vezi s tekstom sporazuma o nagodbi s holdinzima. Međutim, prema tom kratko važećem ugovoru, dionice Liburnie bile su legalno prenesene na nove vlasnike. Prema mišljenju pravnih stručnjaka, te su dionice mogle biti vraćene državi samo na temelju pravnog posla ili sudske odluke za koju tada nije postajala pravna osnova. Prema Zakonu o tržištu vrijednosnih papira, osim ugovaranja novoga pravnog posla nije bilo drugoga pravnog načina da se dionice koje su postale vlasništvo tih holdinga prenesu iz Središnje depozirane agencije s njihova računa na račun države. Kako im je država praktički oduzela dionice koje su legalno stekli, DOM Holding je pokrenuo upravni spor u kojem ima velike izglede pobjediti. U končanici ipak mnogo toga ovisi o presudi kojom će pravomoćno završiti mnogo prije započeti procesi u kojima se “raskusuravaju” država i bivši PIF-ovi po pitanju jesu li ili nisu ništavi ugovori iz kuponske privatizacije.

Ništavni ugovori
Naime, manje je poznato da nezadovoljne stranke, i država i PIF-ovi, vode sudske postupke kojima se traži poništaj arbitražnih pravorijeka. Tri arbitraže, podsjetimo, dobila je država, a u tim vijećima sudili su Jakša Barbić, Jadranko Crnić i Zoran Parać. Potom je država izgubila 1,2 milijarde kuna težak predmet u kojem su u korist tadašnjih PIF-ova sudili arbitri Miljenko Giunio i Hrvoje Momčinović. Konkretno se pred Visokim trgovačkim sudom već duže vrijeme vodi postupak u kojem treba donijeti konačnu i pravomoćnu presudu kojom će staviti točka na “i” na kuponsku privatizaciju tako da će ili poništiti ili potvrditi one arbitražne odluke koje su arbitražna vijeća donijela u korist države. Od te odluke VTS-a navodno izravno ovisi završetak kuponske privatizacije. Ponište li arbitražne odluke u korist države, dodatno će se osnažiti pozicija bivših PIF-ova, današnjeg DOM Holdinga kojem je SN ustupio svoje tražbine. Potvrdi li ih, tada bi presuda VTS-a otvorila put postupku poništenja ugovora o nadoknadi dionica iz 1998. i 1989. Te su ugovore, kako je to i sudila većina arbitara, državni i privatizacijski fondovi sklapali mimo zakona o privatizaciji. No takva bi odluka VTS-a proizvela reperkusije i na pitanje odgovornosti osoba u HFP-u zbog navodnih potvrdi sumnji na sklapanje štetnih ugovora.
Arbitri koji su odlučili u korist države, podsjetimo, proglasili su te ugovore ništavima. Kao razlog naveli su da su ugovori o zamjeni dionica između državnog i privatnih fondova skopljeni suprotno privatizacijskim propisma, a to mišljenje zastupa i državna revizija. Privatizacijski propisi su nalagali da se za takva stjecanja provodi javni natječaj i isključivali su neposrednu pogodbu. Budući da arbitražne pravorijeke kontroliraju državni sudovi, prije nego su njihove presude postale pravomoćne, Vlada se na kratko upustila u nagodbu. Pritom se oslonila na procjenu DORH-a da u aktualnim postupcima država ne može uspjeti, no ta je procjena dana uz ogradu. Iz DORH-a su rekli kako ipak ne mogu sa sigurnošću procijeniti ishod spora. Stoga se čini kako Vlada, nakon što je raskinula nagodbu, teško “opečena” krivim procjenama čeka na završetak postupaka pred trgovačkim sudstvom.

Slavko Linić: Polančec je pogodovao holdinzima

Potpredsjednik Vlade Damir Polančec isplatio je Dom Holdingu i SN Holdingu 684 milijuna kuna više od nagodbe pri Gospodarskoj komori i time je djelovao nezakonito, a pogodujući holdinzima nanio je štetu HFP-u i državnom proračunu, poručio je SDP-ovac Slavko Linić tražeći uime 32 saborska zastupnika iskazivanje nepovjerenja potpredsjedniku Vlade zaduženom za gospodarstvo i njegovu smjenu iz Vlade. Linić je ustvrdio je kako Polančec nije vodio računa o nalazima državne revizije, o dokumentaciji dostupnoj HFP-u, o stanju spisa u Državnom odvjetništvu, kao ni o upozorenjima Državnog odvjetništva o donesenim arbitražnim pravorjecima. Polančecovo pogodovanje holdinzima Linić naziva političkom korupcijom jer je Darko Ostoja, predsjednik Dom holdinga, priznao da je plaćao stranke u kampanji, a najviše HDZ, što Linić povezuje s priznanjem HDZ-a da dvije trećine prihoda stranka ostvaruje izvan proračuna. Linić stoga traži da se cijela dokumentacija o aferi proslijedi USKOK-u, a Polančeca razriješi s mjesta potpredsjednika Vlade. HDZ je svom potpredsjedniku dao potporu ističući kako su Linićeve optužbe zamjena teza jer je kao bivši predsjednik HFP-a prestao provoditi ugovorne obveze prema PIF-ovima i holdinzima i osigurati im dionice profitabilnih poduzeća, a sve je to naknadno trebao riješiti Polančec. U svojoj obrani Polančec je ustvrdio kako je cjelokupni dug HFP-a 1,2 milijarde kuna, što je iznos koji je navodno isplaćen samo Dom holdingu i SN holdingu. Odbacio je sve Linićeve optužbe i kompletnu odgovornost prebacio na bivšu koalicijsku vladu.