Jedna od posljedica velike krize koja drma većim dijelom svijeta je to što je u traženju njezina uzročnika dio političara i medija ponovno svrnuo pažnju javnosti na tzv. porezne rajeve, odnosno države i područja s u najmanju ruku neouobičajenim poreznim i financijskim propisima.

Posljednje takvo utočište koje se našlo na udaru je otočje Man, inače dio Ujedinjenog Kraljevstva, ali s vlastitim zakonima i propisima. Našavši se na meti kritika britanskog ministra financija Alistaira Darlinga, državni odvjetnik otočja Man, William Corlett, kazao je “da ako se nađemo na udaru Ujedinjenog Kraljevstva, borit ćemo se do zubiju i noktiju za naš opstanak”.Njegova reakcija primjerena je važnosti koju financijski sektor ima u gospodarstvu toga otočja. Slično je i s drugim “poreznim rajevima”, koji najveći dio svojih prihoda ostvaruju zahvaljujući niskim stopama poreza. No, nakon posljednjih mjeseci i skandala koji su potresali Lihtenštajn i Švicarsku, svijet pomalo gubi strpljenje s takvim utočištima za pranje novca. Tako je i na summitu G20 vodećih industrijskih zemalja i zemalja u razvoju održanom u Washingtonu prošlog mjeseca zaključeno kako se mora “energično izazvati” tajnost poreznih podataka.

Porezna utočišta slične vrste pojavila su se nakon 2. svjetskog rata kao mjesta za pojedince koji žele sakriti svoj novac i međunarodne kompanije koje na “drugačiji” način žele upravljati pitanjima poreza. Veće države su već od tada počele vršiti pritisak na takva mjesta, mahom manje otoke (ali ima tu i velikih ‘ozbiljnih’ zemalja kao što je Švicarska), no nikakvog uspjeha nije bilo. Jedva izbjegnuti raspad bankovnog sistema zapadnih zemalja na svjetlo dana iznio je sve rizike prisutne u malim zemljama s velikim financijskim sektorom te je potegnuo pitanje uloge offshore centara u destabilizaciji toga sistema. Poneki ministri financija zemalja EU tvrde da je mutno okruženje offshore financija potaknulo nemarno ponašanje koje je dovelo do krize. Predsjednik Francuske Nicolas Sarkozy čak se priupitao bi li bankama, u doba kada ih porezni obveznici spašavaju od propasti, uopće trebalo biti dopušteno da posluju u “poreznim rajevima”. Dužnosnici prozvanih zemalja i teritorija odbijaju svoju odgovornost tvrdeći da bi to bilo kao da se “proizvođači automobila okrive za prometne nesreće”. Tijekom svoje kampanje i Barack Obama žestoko se obrušio na porezna utočišta, pogotovo američke tvrtke koje izbjegavaju plaćanje poreza Washingtonu. ‘Postoji zgrada na Kajmanskom otočju u kojoj sjedište ima 12.000 korporacija koje djeluju u Americi. To je ili najveća zgrada na svijetu ili najveća porezna prijevara na svijetu, a svi mi znamo koji je pravi odgovor’, kazao je Obama.Iako su neka od tih utočišta spremnija na suradnju od ostalih, čak i najkooperativniji ‘porezni rajevi’ samo su djelomično transparetni. U najboljem slučaju dat će informacije stranim poreznim inspektorima koji već uhvate ‘s rukama u vreći’ kompaniju ili pojedinca. Sigurno je da će neki pritisci velikih zemalja uroditi plodom, ali i tu će se uglavnom raditi o manjim i politički ne tako snažnim državicama.

činjenice

Kajmansko otočje
utočište za većinu svjetskih hedge fondova
Britanski Djevičanski otoci
svjetska prijestolnica u osnivanju offshore kompanija
Švicarska
inozemna imovina čini čak 35% ukupne bankovne bilance
Singapur
Vodeći financijski centar, poznat po nekooperativnosti sa stranim poreznim uredima
Monako
Pribježište za one koji bježe od visokih poreza
Panama
Striktno primjenjuje pravila o tajnosti bankovnih računa