Prvi hrvatski poslovni anđeo Hrvoje Prpić naoko posjeduje tek dva automobila, vikendicu u Lici, dok u Zagrebu živi kao podstanar. Međutim, Prpić pripada novoj generaciji poslovnih ljudi koji ne preferiraju ulagati u nekretnine već u poslovanje, štednju i dionice. On je pokrenuo i prodao svoj udio u HG Spotu, pomogao prijatelju u pokretanju online trgovine umjetnina, pokrenuo uspješnu trgovinu bambusovim parketima, sudjelovao u osnivanju hrvatske mreže poslovnih anđela te je kao prvi hrvatski poslovni anđeo odlučio uložiti vlastiti novac u tuđi projekt. Tako je nastala tvrtka za iznajmljivanje virtualnih ureda Uredi.hr koju je idejno zamislio informatičar Vedran Rezar.

Anđeo investitor zvuči kao oksimoron. Krila, jasno, nemate. Što, dakle, anđeo investitor dobiva zauzvrat kad financijski i savjetima pomogne neki projekt?
To ovisi o ulagaču. Ja sam, primjerice, ovisno o veličini projekta, idejnom tvorcu spreman dati od jedan do 20 posto udjela u tvrtki. Isto tako, voditelju projekta, znači glavnom operativcu spreman sam dati od jedan do 50 posto udjela u tvrtki. Primjerice, za male projekte, poput web projekata, to može značiti da će idejni tvorac dobiti 20 posto udjela, direktor tvrtke 50 posto, a meni kao ulagaču pripada 30 posto udjela.

Kako ste podijelili postotke u Smeeu i u Uredi.hr?
Smee je podjeljen na 49:51, meni 49 posto, a direktoru 51 posto. O udjelima u Uredi.hr ne mogu odgovoriti, jer je to želja ostalih sudionika projekta.

Zašto ste ušli u projekt Uredi.hr?
Taj projekt je u cijelosti sukladan mom osobnom cilju te ga doživljavam kao moj budući obiteljski posao. To sasvim sigurno znači da udio u toj tvrtki ne planiram prodati. Naime, riječ je o tipu poslovanja koje ne može snažno rasti, ali ni snažno padati. Očekujem da će Uredi.hr ostvarivati dobit od 5 do 10 tisuća eura mjesečno.

A Smee?
Iako to nije u Hrvatskoj, prodaja bambusovih parketa je u Australiji i zemljama EU uobičajen posao. Ta tvrtka već sada ostvaruje promet veći od pola milijuna kuna mjesečno, a u prvih deset mjeseci ove godine ostvarila je dobit od 500 tisuća kuna. Drugim riječima, u nešto više od godinu i pol ostvarili smo pozitivnu operativnu dobit, a računam da bismo u idućih nekoliko mjeseci mogli dostići pozitivnu nulu. Cilj mi je da kad ulažem u roku od 18 do 24 mjeseca postignem pozitivnu nulu.

Kako ste to postigli?
Od direktora Smeea tražim da mi svaki tjedan najavi jednu inovaciju koju će potom realizirati u praksi. To mogu biti i najmanje stvari, ali moraju imati za cilj nadogradnju postojećeg poslovanja. Tako smo napravili višejezične web stranice, ali i otvorili ured u Brežicama u susjednoj Sloveniji koji nam služi za plasman robe u zemlje EU te pokrenuli podružnicu u Velikoj Britaniji preko koje naše parkete možete potpuno legalno platiti putem PayPala. Naime, građani EU ne žele kupovati parkete od tvrtki izvan EU, a na ovaj način ih kupuju od naše slovenske podružnice. Ne možete u cijelosti koristiti PayPal ako kao tvrtka niste registrirani u Velikoj Britaniji ili SAD-u, pa smo mi otvorili podružnicu Smeea u Oxfordu. Smisao je da kontinuirano uvodite inovacije u vaše poslovanje.

Je li lakše poslovati u Sloveniji?
Iako Brežice baš nisu reprezentativan primjer jer su manja sredina i sve teče brže, mislim da je vrlo slično kao u Hrvatskoj. Općenito, ne mislim da je u Hrvatskoj imalo teže poslovati nego u ostalim zemljama EU. Glavni problem i njima i nama je neučinkovita administracija koja nije ni svjesna kakva blaga ima u svom trezoru. Dovoljno je pogledati Financijsku agenciju. Osobno smatram da bi od nje trebalo napraviti neprofitnu organizaciju i propisati da je svim tvrtkama obveza posjedovati elektronički račun, potpis i vođenje knjiga. Takva informatizacija značajno bi ubrzala poslovne procese, oteretila sudstvo i optimizirala javnu upravu.

Proširili ste se u Englesku samo zbog PayPala. Zašto?
Stvar je brenda kojem ljudi na internetu vjeruju. PayPal je u tom smislu međunarodno poznat i priznat, a većina građana EU ne zna imena naših banaka, poput PBZ-a, pa kad mu iskoči obrazac za plaćanje putem interneta na kojem stoji PBZ nije sklon dovršiti tu transakciju.

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Potvrda izvrsnosti

Partner koji pokreće razvoj i raste zajedno s hrvatskim gospodarstvom

Kako to da usprkos krizi krećete u nove pothvate?
Sigurno je da će se kod nas osjetiti kriza, ali nije kriza osoba koja će nam jedan dan pokucati na vrata i tako nas posjetiti. Krizu ćemo osjetiti na suptilne načine koji će imati veliki utjecaj na cijelo gospodarstvo. Tu bih istaknuo mogućnost da banke povećaju kamate.

Zašto ne ulažete u BiH i Srbiju?
Tražim tvrtke koje za cilj imaju širenje na tržišta EU-a i SAD-a. Osobno ću radije uložiti u Ljubljanu nego u Sarajevo. Ne volim ulagati u Srbiju i BiH jer su to premalena i nesređena tržišta. Srbija je u nužnim reformama barem deset godina iza Hrvatske, a BiH još i više.

U kakve poslove želite ulagati?
Želja mi je imati niz malih tvrtki koje su fleksibilne i inovativne. Nije mi više strast voditi tvrtke koje imaju 300-400 zaposlenika iako radim na projektu jedne takve tvrtke koja bi trebala poslovati u segmentu trgovine. Za tako nešto potrebna je još barem godina dana za razradu i to svakako neću raditi sam. No, zasad ne bih o tome.

Znači, ne žalite što više ne radite u HG Spotu?
Ni najmanje. Prodaja računala je strahovito kompetitivan posao. Tvrtka koja prodaje računala mora biti maksimalno efikasna, a pri tome ima vrlo veliku konkurenciju, mizerne marže i nizak prag tolerancije na pogreške, jer i jedna sitna pogreška takvu tvrtku može značajno poljuljati. HG Spot, primjerice, ima profitnu maržu od jedan do dva posto. M SAN negdje oko četiri posto. Više ne želim ulaziti u poslove gdje su profitne marže tako niske.

Koji su to poslovi?
Oni usmjereni na bankarstvo, informatiku, mobilne telekomunikacije i oglašavanje. Tamo vlada velika konkurencija i profitne marže su prosječno 3-4 posto.

Kako ocijenite koji je poslovni plan dobar, a koji nije?
Poslovni plan je poput životopisa. Već na prvi pogled možete vidjeti je li ga netko napisao profesionalno. Vidite je li unutra napisao relevantne stvari ili ne razumije što je važno u njegovoj poslovnoj priči. I također vidite koliko je promislio to o čemu piše, te kolika je šansa da će njegova ideja uspjeti u praksi.

Dobili ste nagradu Crome, ali tvrdite da više ne želite biti menadžer. Zašto?
Ne bih želio više biti menadžer jer u tome ne vidim izazov. Izazov bi mi bio da vodim neku firmu koja je danas velika i neuspješna i pretvorim je u izuzetno uspješnu. Preuzeo bih Hrvatske željeznice ili Hrvatsku poštu, ali ne bih to radio tako da se osobno trošim na sitnicama već bih okupio oko sebe tim vrlo sposobnih ljudi. Imam dojam da je moja kvaliteta vizija, odnosno to što sam maštovit u poslovnom smislu. Od HŽ-a bih napravio tvrtku koja bi tržišno vrijedila više od HAC-a. Sve šlepere prebacio bih s cesta na željeznice, pa bi linija Zagreb – Split bila vrlo tražena. Privukao bih građane da automobile i sebe ukrcaju na željeznicu i počnu se odmarati već u Zagrebu, a ne silaskom s autoceste. To sve bih učinio samo kada bi se te tvrtke privatizirale, ne bih radio za državu jer je u tome previše politike, a premalo biznisa.

O novcu i politici

Koliko vrijedi vaša imovina?
Ne bih o novcu. Kod nas ljudi ne vole one koji imaju novaca. Možete biti odličan čovjek, ali ako vas počnu suditi po novcu, gotovo je sigurno da će vas mrziti – što je loše za posao. Uostalom, danas nije toliko važno koliko novca imate već koliko ga možete skupiti za određeni posao.

Ulažete li u dionice?
Imam dionice tri tvrtke, među kojima je T-HT. U jednom trenutku sam imao cijeli svoj portfelj u dionicama i investicijskim fondovima, ali unazad godinu dana većinu portfelja prebacio sam u oročenu štednju te daljnja ulaganja vidim jedino kroz mrežu poslovnih anđela. Na dionicama sam zaradio, ali daleko od onoga što sam očekivao. Sad smatram da mi je bolje imati oročenu štednju i računati na 5-6 posto kamata. T-HT kao dionicu pak držim jer ima velike gotovinske rezerve i to će mu omogućiti vrlo stabilno poslovanje u idućem periodu.

Osjećate li se sigurno? Financijski, fizički…
Kad sam bio u Australiji osjećao sam se potpuno sigurno. U Hrvatskoj se pak osjećam 60 do 70 posto siguran i to ponajviše zahvaljujući tome što se osjećam financijski siguran.

Može li se u Hrvatskoj danas uspjeti bez politike?
Danas postoje dva puta i ja ih smatram jednako vrijednima, ako zbog ničeg drugog, onda stoga što dijele tržište 50:50. Možete se ili okrenuti držanoj tvrtki ili ući u privatni biznis. Primjerice, HG Spot je prodavao računala i usluge mahom tvrtkama iz privatnog sektora, dok je King ICT išao prema državnim tvrtkama. Obje tvrtke ostvarile su uspjeh.

Ipak, o vama se razgovara i kao o budućem lokalnom političaru u Zagrebu. Znači li to da ćete postati političar?
U politiku ne želim i nadam se da mi to neće pasti na pamet. Ne može se zadovoljiti sve. Bit politike je da se pomogne, a ne da zadiviš sve. No, to nije slučaj u praksi.

Koliko u Hrvatskoj ima potencijalnih anđela investitora? Desetak, stotina, tisuća?
Svatko tko može skupiti 50 tisuća eura, te ima kvalitetno poslovno iskustvo može postati anđeo investitor. Treba uzeti u obzir da mnogi direktori tvrtki vrlo vjerojatno zadovoljavaju sve uvjete da postanu poslovni anđeli.