Ni Njemačka, najveća ekonomija Europe, nije uspjela ostati imuna na svjetsku financijsku krizu. Iako se dugo ponosila svojom snažnom industrijom i marljivom radnom snagom, globalni slom ipak nije uspjela izbjeći, uostalom kao i gotovo sve svjetske ekonomske sile. Tako su banke već dobile plan spasa težak milijarde eura, automobilska industrija je također na vratima političara u Berlinu s molbom za pomoć, a lista kandidata koji čekaju u redu za pomoć postaje sve duža i duža. Kako je pomogla bankama, država je odlučila pomoći i autoindustriji te je odlučila smanjiti poreze za nove automobile koji štede gorivo. Ipak, pred vratima vlastodržaca navedeni red je vrlo dug, a, kako navodi njemačko izdanje Financial Timesa, zbog odmicanja krize mogao bi postati i puno duži.

Kemijska industrija jedna je od najpogođenijih. Slično kao automobilska, i kemijska industrija se može smatrati ključnim gospodarskim segmentom Njemačke. BASF je već u poteškoćama i Berlin teško može dopustiti da 900.000 zaposlenih u ovom sektoru zapadnu u prevelike nevolje. Oni zapravo ne traže toliko novac koliko ih muče odrednice o ekologiji i osobito o naplati za suvišni ugljikov dioksid. Pitanje energetike ponovno je aktualno, bez obzira što u toj industriji uvijek ima novaca. Bez obzira na sve, i taj se sektor sjetio kako bi kriza bila dobra prilika da političari malo popuste u odrednicama o gradnji termoelekrana ili nuklearnih postrojenja. Građevinski sektor također trpi. Neki stručnjaci tvrde da je najbolji put iz krize poduzimanje velikih građevinskih zahvata. U građevini se slažu jer je i tamo raspoloženje sve lošije. Banke sve teže daju kredite i tvrtkama i pojedincima tako da se i sve teže odlučuje na gradnju. Strojevi stoje, a radnici moraju na prisilni odmor. Tek s krizom je na vidjelo izašla mračna pozadina gospodarskog napretka. Naime, sve više tvrtki “posuđuje” kvalificiranu radnu snagu. Naravno da su oni prvi koji ostaju bez posla kada je kompanija u teškoćama. Prema nekim procjenama, već do kraja ove godine 250.000 takvih “posuđenih” radnika moglo bi ostati na ulici. Oni koji ostaju bez posla pak neće moći kupovati. Božić se bliži, i to je obično razdoblje kada se mnogo kupuje. Ali u sektoru maloprodaje slute kako bi ovo mogao biti jedan od najgorih prosinaca otkako se pamti. Svaki drugi trgovac se boji kako će i sljedeće godine biti loše. Već su ove godine trgovačke kuće Hertie i SinLeffers otišle u stečaj – sljedeće godine bi ih moglo biti i više. A ako propadaju trgovine, nema mjesta ni za reklame jer im jednostavno one i ne trebaju. Bez reklama nema novca za novinarstvo, posebice kritično novinarstvo. Diljem Njemačke već je počelo rezanje redakcijskih proračuna. Ako političari u sljedećoj godini parlamentarnih izbora ne žele stajati pred loše raspoloženim novinarima, trebaju se sjetiti hitnih mjera. Milijarderi su se također okrenuli traženju pomoći. Tako je vlasnik Ratiopharma Adolf Merckle zatražio jamstvo savezne zemlje Baden-Württemberga unatoč svojim milijardama. I nije u tome jedini. No država je rekla kako takva mogućnost ne dolazi u obzir.

činjenice

Radnici na ulicama
Njemačka, koja je nekada bila raj za strane radnike, posebice onih iz bivše Jugoslavije, sada bi mogla postati zemlja za obilaženje. Kako bi ove godine otkaze moglo ukupno dobiti oko 300.000 radnika, a sljedeće godine oko 200.000, strani radnici u Njemačkoj neće imati što tražiti. Izuzetak će biti jedino obrazovani kadar.
I Crkva ide po pomoć
Ekonomska kriza zahvatila je i Crkve koje žive od poreza koji plaćaju zaposleni. Ipak, ponekad su i same krive. Tako je Evangelističko-luternaska crkva Oldenburga “prokockala” 4,3 milijuna eura kada se preko kućne banke ponadala dobiti. Problem je ležao u tome što se dobit očekivala od Goldman Sachsa. No i Benedikt XVI je rekao tko kuću života gradi na meterijalnom, gradi na pijesku.