Sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu Leon Širić potvrđuje Poslovnom dnevniku da je dvojbena zakonitost “prodaje za 1 kunu”. U pogledu pravne dvojbenosti sklapanja takvih ugovora, kao i njihove ništetnosti (prakticira ih HFP), Širić ističe da se ugovorni odnosi, unatoč slobodi i pravu raspolaganja stranaka u uređivanju, zasnivaju i na osnovnim načelima obveznog prava. Poglavito kaže da je riječ o načelu savjesnosti i poštenja, načelu jednake vrijednosti uzajamnih činidaba i načelu dužnosti ispunjenja obveze kao prisilnim propisima.

U tom svjetlu, navodi, valja pravno motriti i ugovore o prodaji uglavnom državne imovine za 1 kunu. “Kako učinci sklapanja ovakvih ugovora u praksi često imaju negativne posljedice na interese raznih sudionika u zaštiti i ostvarenju njihovih prava, a to su vjerovnici, radnici i lokalna zajednica, valja uvijek dobro izanalizirati i sagledati motive sklapanja i izvršenja ugovora. Ako su pobude (motivi) nedopušteni, a ispunjenje ugovora izostane, sukladno članku 322. i 273. ZOO-a, u svezi s člankom 271. istog Zakona takvi ugovori mogu se ocijeniti kao ništetni”, tvrdi on. Kakav je, pak, pravni položaj pojedinih sudionika u sklopljenom ugovoru “prodaje za 1 kunu”, ocjenjuje on, ovisi o svakom konkretnom slučaju. U onim slučajevima, kaže, gdje su oštećeni radnici zbog neisplate plaća, otpremnina, otkazivanja radnog odnosa i sličnog, postoji pravna mogućnost da se na temelju konkretnog ugovora sagleda pravni položaj i ponašanje kupca, poglavito njegove pobude za sklapanje, a posebno razloge neispunjenja ugovora.