Porez je javni prihod i jedini izvor državnog financiranja stoga porezna tijela vrše kontinuirani pritisak na obveznike poreza radi plaćanja istog. Međutim sve je više onih koji taj teret ne mogu podnijeti jer se nameti povećavaju, a prihodi postepeno smanjuju. Malobrojne platiše poreza su zapravo obveznici koji omogućavaju funkcioniranje javnog sustava, dok veliki broj dužnika u najčešće ostaju nedostižni zbog spretnog iskorištavanja pravnih vratolomija koje im idu u prilog. Jedna od takvih pravnih vratolomija je iskorištanje instituta zastare.

Međutim, novim Izmjenama i dopunama OPZ-a sve se više sužuje okvir za pravne manipulacije. Naime, manipulacije zastarom se smanjuju jer obveza po novome nastaje u trenutku kada je porezno tijelo otkrilo poreznu obvezu, a ne kada je ona nastala. To znači da se stvara određeni vremenski prostor koji pomaže poreznim tijelima kao vjerovnicima da otkriju neplaćene obveze, te sukladno tome postupaju. Porezna tijela se nadaju da će takvim potezima obeshrabriti utajivače, te sprječiti nekažnjavanje kaznenog djela utaje.

OPZ se učestalo mijenja u posljednje vrijeme. Razlog takvom eksperimentiranju (čak dva puta u posljednjih pola godine), navodno je pokušaj jačanja financijske discipline, te jačanje morala platišama poreza. Kako god bilo, jedina utješna činjenica je da nove izmjene i dopune neće iziskivati dodatne troškove za državni proračun!