Postupak predstečajne nagodbe kao takav se smatra postupkom koji će dužniku „dati drugu priliku“ na način da će se omogućiti  financijsko restrukturiranje kako bi isti postao likvidan odnosno solventan.

Ako tijekom predstečajne nagodbe postane izvjesna prodaja određene nekretnine, logično se otvaraju pitanja: „Smatra li se prodaja nekretnine na kojoj je osnovano razlučno pravo radnjom kojom se oštećuju ili dovode u nepovoljan položaj ostali vjerovnici te smije li povjerenik odobriti prijenos vlasništva ako isto nije obuhvaćeno planom financijskog i operativnog restrukturiranja i izglasano od strane većine vjerovnika?“

Kako bi razumjeli terminologiju, razlučni vjerovnici su vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj dužnikovoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi (zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva).

Ako se razlučni vjerovnici NISU odrekli prava na odvojeno namirenje NE SMATRAJU SE vjerovnicima predstečajne nagodbe u odnosu na svoje osigurane tražbine.

 Takvi vjerovnici svoje osigurane tražbine mogu namirivati ISKLJUČIVO IZ PREDMETA NA KOJIMA POSTOJI RAZLUČNO PRAVO, prema općim pravilima ovršnog prava. Zakon propisuje u članku 81. stavku 5. da ovršne isprave razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo.

Nadalje, založno pravo (najčešće nazivano HIPOTEKA) je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje založnog vjerovnika da predmetnu tražbinu namiri iz vrijednosti te stvari (ne bude li mi ona namirena po dospijeću), a založni dužnik dužan je to trpjeti.

S obzirom na propisanu mogućnost namirenja iz založene stvari, neovisno o promjeni njenog vlasnika, po redovnom tijeku stvari, samim otuđenjem založene stvari, založnom vjerovniku ne nastaje šteta. Stjecanjem založnog prava založni vjerovnik stječe pravo namirenja iz založene stvari, i to samo do visine tražbine, a nema pravo na isplatu cijele vrijednosti založene stvari. Stoga ne bi bila na štetu ostalih vjerovnika radnja kojom se otuđuje nekretnina koja je već tako opterećena stvarnim pravima da tim pravima neosigurani vjerovnici ne bi mogli očekivati da bi bili iz njih izmireni.

Slijedom svega navedenog, ako su treća osoba i dužnik uredno i u skladu s tržišnim uvjetima predvidjeli svoja prava i obveze, prodaja nekretnine na kojoj je osnovano razlučno pravo, ne smatra se radnjom kojom se oštećuju i dovode u nejednak položaj ostali vjerovnici, već jedno od rješenja za poboljšanje likvidnosti dužnika.

*Predmetni članak za web izdanje Poslovnog dnevnika je obrada mišljenja Porezne Uprave RH Broj klase:423-08/14-01/17 ; Urudžbeni broj:513-07-21-01/14-2 ; od 11.veljače 2014. godine; te rezultat istraživanja kako bi se mišljenje pretočilo u članak.

Obradio: Antonio Prtenjača, info@poreznaklinika.com