Interesne udruge zvone na uzbunu: ako se nešto ne poduzme, u Njemačkoj uskoro neće biti moguće sve putnike i svu robu prevesti od točke A do točke B. Udruga njemačkih prijevoznika (VDV) posebice ukazuje na raskorak u sve gušćoj mreži javnog prijevoza i sve većem broju vozača koji odlaze u mirovinu ili se nalaze pred mirovinom.

Nitko neće u vozače

Situacija je posebice kritična sa strojovođama, piše DW. „Nitko više ne želi voziti lokomotive“, žali se sindikat strojovođa GDL. Dječački snovi o upravljanju lokomotivom očito ispare nakon puberteta. Trenutno diljem zemlje nedostaje od 800 do 1.000 strojovođa. Nitko očito nije spreman na samoću i rad u smjenama. I gradovi poput Berlina očajnički traže nekoga tko bi prevozio građane. Prosječna starost berlinskih vozača podzemnih i nadzemnih željeznica je 50 godina. „Nama trebaju mladi“, zavapio je i jedan glasnogovornik minhenskog gradskog poduzeća. Otkako je u Njemačkoj prije nekoliko godina ukinut monopol željeznice na međugradskom prometu, pojavio se i akutni manjak vozača autobusa na duljim relacijama, Njemačka udruga autobusnih prijevoznika govori o trenutnom manjku od 2.000 vozača. U sljedećim godinama bi taj broj mogao porasti na čak 10.000. Udruge su pokrenule agresivnu kampanju među mladima pod sloganom: „Pokreni nešto – budi vozač autobusa“.

Nitko neće za upravljač

Slična je situacija i s rastućim sektorom cestovnog teretnog prijevoza. Doduše, trenutno se za taj posao obučava oko 7.000 mladih, no oni presporo ulaze na tržište rada da bi se pokrio manjak. Ne postoje točni podaci koliko diljem Njemačke trenutno nedostaje vozača teretnih vozila, ali samo na području Duisburga (gdje se nalazi najveća riječna luka u Europi i gdje je sjedište mnogih špediterskih kompanija) nedostaje 3.000 vozača. Kako kaže glasnogovornik Udruge profesionalnih vozača Wolfgang Westermann, mnogi špediteri su prisiljeni svoje vozače zadržavati i nakon odlaska u mirovinu. Drugi se pak pojačano daju u potragu za vozačima diljem Europske unije.

Jedini prometni sektor u kojem u Njemačkoj ne vapi za vozačima, odnosno pilotima je zračni. „Tržište je zasićeno“, poručuje udruga pilota Cockpit. Manjak pilota je primjetan u Aziji i SAD-u, no tamo su i radni uvjeti dosta slabiji nego u Europi pa tako većina uloženo vrijeme i novac (najmanje 200.000 eura za pilotsko školovanje) pokušava nadoknaditi boljim radnim ugovorima kod europskih kompanija.