Mali broj žena u poduzetništvu i na menadžerskim pozicijama u Hrvatskoj vjerojatno je posljedica dugačkog niza okolnosti, od kojih posebno ističem one socijalne, kao što su prihvaćanje tradicionalno nametnutih uloga žene. Jačanjem obrazovne strukture stanovništva, kao i kroz smjenu generacija, očekujem da će razlike u početnim pozicijama žena i muškaraca s vremenom postati sve manje. 

Treba li uopće danas praviti bilo kakvu razliku između spolova kada je riječ o sudjelovanju u biznisu?
Na vodećim položajima, kako u biznisu tako i u društvu, trebamo najkompetentnije lidere, čije kvalitete moraju dobiti priliku za razvoj pri čemu čimbenik poput spola ne smije biti nikakva ni prednost niti mana.

Bi li država trebala primjenjivati neke mjere pozitivne diskriminacije kako bi se postigla kakva-takva ravnopravnost spolova u poslovnom sektoru?
Smatram da bi država prvenstveno trebala djelovati kroz sustav obrazovanja i promicanje izvrsnosti u društvu, kako bi promjene u mentalitetu bile brže. Za procjenu učinkovitosti aktivnih mjera poput pozitivne diskriminacije i sličnih projekta treba proučiti iskustva zemalja koje takve mjere primjenjuju, a na tom području najdalje su otišle skandinavske države, a posebice Norveška.