U medijima se svakodnevno priča o poreznom opterećenju poreznih obveznika. I to stoji. Hrvatska ima visoka porezna opterećenja.
Svako porezno opterećenje osvane na svim naslovnicama i rijetko tko razumno sagledava razloge povećanja porezne obveze. Međutim, nitko ne spominje povlastice i poreznih oslobođenja kojih predviđa svaki zakon. O tome se mudro šuti. Dosta takvih povlastica pruža Zakon o porezu na dobit.
Porez na dobit je porez koji plaćaju pravne osobe koje se bave gospodarskim djelatnostima radi stjecanja dobiti. Međutim, postoje kategorije koje se ne smatraju gospodarskim djelatnostima, pa samim time nisu obveznici poreza na dobit. Takav blagoslov imaju političke stranke, vjerske zajednice, udruge, komore i sindikati, otvoreni investicijski fondovi, turističke zajednice i slično. Jedino, ako se dokaže da pod krinkom negospodarskih djelatnosti navedeni ipak stječu dobit, porezna uprava im može rješenjem odrediti da plaćanje poreza.
Stopa poreza na dobit je 20%. I tu dolazimo do dijela oslobođenja i olakšica koje je Zakon prije svega predvidio za poduzetnike koji djelatnost obavljaju na području sa posebnom državnom skrbi, a onda za sve ostale.
Posebna državna skrb se dijeli u tri skupine, a prva skupina kojoj pripadaju Vukovar, Slunj, Plitvička jezera, Borovo, Stara Gradiška i ostali s popisa ne plaćaju porez na dobit. Druga skupina plaća samo četvrtinu propisane stope, dakle 5% u koju pripadaju Benkovac, Ervenik, Polača, Gospić i ostali s popisa. Treća ali ne i najmanje bitna skupina plaća 15%, a možda najzanimljivije iz te skupine su Pakoštane.
Također prema Zakonu o porezu na dobit, i Zakonu o poticanju ulaganja na olakšice mogu računati i ulagači koji jačaju gospodarstvo, te koji na temelju toga porez na dobit plaćaju po povlaštenoj stopi ili ga uopće ne plaćaju deset godina od godine početka ulaganja.
Naravno, letvica za takve uvjete je visoko postavljena pa se nositelju poticajnih mjera propisuje minimalno ulaganje i minimalan broj zaposlenika, čiji se broj ne smije smanjivati u razdoblju korištenja povlastica.
Osim njih, povlastice mudro koriste i korisnici slobodne zone kojih u Hrvatskoj ima 15. Korisnici zone plaćaju porez na dobit u visini od 50 posto propisane stope. Recimo i to da korisnik slobodne zone koji ima mogućnost, pa u zoni gradi ili sudjeluje u gradnji skladišta, hangara ili slično, u što je uložio više od milijun kuna, nakon ulaganja bude oslobođen plaćanja poreza na dobit, ali najviše do uloženog iznosa u godini ulaganja i idućih pet godina poslovanja.
Kako smo već spomenuli, činjenica je kako je porezno opterećenje veliko, te kako država živi od malih obveznika, ali zapitajte se koliko ste puta uopće provjerili imate li pravo na oslobođenje ili olakšicu? Možda ste upravo Vi oni koji imate pravo na olakšicu, ali istu ne koristite.
Piše Antonio Prtenjača, antonioprtenjaca@yahoo.com
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.bigfoot:
TIM 4 PIN MAGAZIN – Specijalizirani časopis centra za razvoj javnog i neprofitnog sektora
U vezi GODIŠNJE PRIJAVE POREZA NA DOHODAK ZA 2012. GODINU (Mr. sc. Mirjana Mahović Komljenović, Ministarstvo financija, porezna uprava, Ispostava Samobor)
KAŽE SLJEDEĆE:
S primjenom od 1. Ožujka 2012. Uvodi se i nova odredba o oporezivanju dividendi i udjela u dobiti koja propisuje da se dohotkom od kapitala smatraju primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu.
Navedeno znači da se od 1. Ožujka 2012.
Na sve isplaćene dividende i udjela u dobiti (neovisno u kojem razdoblju je dobit ostvarena) plaća predujam poreza na dohodak istodobno s isplatom, kao porez po odbitku po stopi od 12% uvećano za stopu prireza porezu na dohodak, a bez priznavanja osobnog odbitka iz čl. 36 Zakona o porezu na dohodak.
Međutim, odredbama čl. 10 t. 19 Zakona o porezu na dohodak propisano je da se porez na dohodak ne plaća na primitke u dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu do ukupno 12.000,00 kn godišnje, ali umanjenje za neoporeziv dio primitaka do 12.000,00 kn, može se priznati tek na temelju podnesene godišnje porezne prijave kada se obavlja godišnji obračun porezna na dohodak.
Prema tome, tijekom poreznog razdoblja na isplaćenu dividendu, potrebno je obračunati predujam poreza na dohodak kao porez po odbitku po stopi od 12%, uvećano za stopu prireza poreza na dohodak, i to na ukupnu svotu isplaćene dividende i udjela u dobiti, dok se neoporezivi dio primitka do iznosa od 12.000,00 kn godišnje može iskoristiti tek podnošenjem godišnje porezne prijave.
Međutim, kako se porezna prijava ne mora podnijeti, već se podnosi dobrovoljno, potrebno je u istoj iskazati UKUPNO OSTVAREN DOHODAK u poreznom razdoblju, što može umjesto očekivanje razlika poreza na dohodak i prireza za povrat, po konačnom obračunu dovesti i do razlike poreza i prireza za dodatnu uplatu.
Utvrđivanje i podnošenje godišnje prijave poreza na dohodak za 202. Za svakog je poreznog obveznika specifična.
Kako s za neke vrste dohodaka, plaćeni predujmovi tijekom godine smatraju i konačnim oporezivanjem, to je prije dobrovoljnog podnošenja porezne prijave, kada se u prijavi mora iskazati ukupan dohodak ostvaren u poreznom razdoblju, potrebno je napraviti izračun, je li se poreznom obvezniku isplati podnijeti poreznu prijavu ili ne.
VRLO ČESTO SE DOGAĐA DA KUMULIRANJEM UKUPNO OSTVARENIH DOHODATKA P OSVIM IZVORIMA IZ KOJIH SU PREDUJMOVI TIJEKOM GODINE PLAĆENI PO NIŽIM POREZNIMJ STOPAMA U GODIŠNJEM OBRAČUNU POTPADNU U VIŠI POREZNI RAZRED KADA PODNOŠENJE PRIJAVE IMA NEGATIVAN UČINAK TE SE UMJESTO OČEKIVANJE RAZLIKE ZA POVRAT POREZA OBIČNO UTVRDI RAZLIKA POREZA ZA DODATNU UPLATU.
Uključite se u raspravu