Trenutačno je 36 posto sigurno da će SAD sljedeće godine biti u recesiji. Razlog je politički: stranačka je polarizacija dosegnula neslućene razmjere i mogla bi američko gospodarstvo pogurnuti preko ruba "fiskalne litice", tj. automatskoga povećanja poreza i smanjenja potrošnje koje će nastupiti početkom 2013. ako demokrati i republikanci ne postignu drukčiji dogovor.

Prije više od sto godina, tijekom prvog Zlatnog doba, američka je politika također bila oštro podvojena. Godine 1896. budući je predsjednik Theodore Roosevelt bio pravi republikanski borbeni pas. Demokratskoga predsjedničkog kandidata Williama Jenningsa Bryana proglasio je marionetom zlokobnoga guvernera Illinoisa Johna Petera Altgelda. Takav bi istup bio ekstreman u današnjim okvirima, naročito kad se sjetimo da je riječ o čovjeku koji je ubrzo nakon toga postao potpredsjednik, a potom i predsjednik Amerike nakon atentata na Williama McKinleyja. Čuli smo kako guverner Teksasa neizravno poziva na linč kolege republikanca, čelnika Saveznih rezervi Bena Bernankea, ako dođe u njegovu državu. Vidjeli smo kako je tajnik savezne države Kansas Kris Koback predložio da bi predsjednika Obamu trebalo isključiti s glasačkih lističa u Kansasu jer Obama "nije rođeni Amerikanac". Ni Perry ni Kobach vjerojatno nemaju nikakve šanse jednog dana postati predsjednici SAD-a, a Roosevelt je bio puno više od pripadnika svoje stranke. Obama u širem smislu slijedi Reaganovu politiku sigurnosti, politiku potrošnje Georgea H. W. Busha, financijsko-regulativnu politiku nestranačke Squam Lake Group i Romneyjevu politiku zdravstvene skrbi. Unatoč tome, nijednog republikanca nije uspio privoliti da podrži svoju politiku.

Dobar dio republikanske baze smatra da je bilo koji demokratski predsjednik nezakoniti neprijatelj Amerike, pa je sve što takav predsjednik predloži zasigurno pogrešno. Republikanski kadar takve misli o Obami njeguje znatno jače nego o Clintonu. Taj stav očito utječe na vodeće republikance, koji se boje te stranačke zvijeri koja je okupirala njihove kontakte i sredstava. Štoviše, otkako je Clinton došao na vlast 1992., čelnici Republikanske stranke smatraju da je najbolji put prema izbornom uspjehu stvoriti zastoj kad god je demokrat u Bijeloj kući te vladi onemogućiti djelovanje. Takvu su računicu republikanci slijedili 2011. i 2012. Izbori održani u studenome nisu izmijenili odnose moći: Obama je ostao predsjednik, republikanci i dalje drže Dom predstavnika, a demokrati kontroliraju Senat. Moguće je da će se republikanski zakonodavci pobuniti protiv svojega stranačkog vodstva te istaknuti da su se za mjesto u vlasti odlučili radi vladanja, a ne radi paraliziranja vlasti u nadi da će time stranci dati moć da nakon sljedećih izbora vlada kako želi. No, nemojte računati na to. Svi su izgledi da do stvarnih pregovora neće doći sve dok 1. siječnja ne porastu porezne stope. Ako se politički zastoj nastavi i 2013., bit će 60 posto šanse da će Ameriku gurnuti natrag u recesiju. Nadajmo se samo da će biti kratka i plitka.