Traktori su opet na prometnicama. Uz isplatu zakinutih potpora i veću cijenu pšenice dio farmerskih udruga ponovno traži i 'glavu' ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine. Prozivaju ga neka odstupi i neka netko drugi preuzme ministarstvo. Otkako je, zamjeraju Jakovini, sjeo za kormilo agrara niže samo promašaje.

Međutim, za ministra Jakovinu nema straha. Neće ostati bez fotelje iako samozvani lider prosvjeda Tomislav Pokrovac galami iz petnih žila. U nedostatku tema mnogi mediji, pogotovo televizijske kuće, daju mu golemi prostor. Ne samo dok je ovih dana na jednom traktorskom punktu agresivno provocirao policijsku ophodnju. Takve scene kamere vole, često ih atraktivna ilustracija zaslijepi pa ne vide ima li iza tih slika i kvalitetnog sadržaja.

U cipelama me žulja više zemlje nego što je Pokrovac uopće ima, kaže mi jedan poljoprivrednik koji za proizvodnju na svojih 250 hektara godišnje dobije više od pola milijuna kuna potpora. Nije zadovoljan stanjem u agraru, i on mnogo što zamjera Jakovini, no nije među prosvjednicima.

Tomislav Pokrovac niti je poljoprivrednik niti je regularni predsjednik Sindikata hrvatskih seljaka. Obrtnik je – limar. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo vodi supruga. O kakvom je imanju riječ najbolje svjedoči podatak da je OPG Pokrovac za 2009. godinu dobio 25.171 kunu potpore iz državnog proračuna, dok je za 2012. potpora pala na samo 1009 kuna! Taj lucidni Slavonac zapravo je odlično prepoznao kako uz poveliku minutažu može biti glavni lik u udarnim TV- vijestima. Iako nikada u prosvjedima nije okupio ni 1000 traktora iz više od 100.000 registriranih poljoprivrednih gospodarstava. Usto lažno se i predstavlja, Saveza hrvatskih seljaka nema upisanog u službenom registru.

Za piramidu problema u koju se pretvorio nacionalni agrar odgovorne su sve dosadašnje Vlade i resorni ministri, ali i sami poljoprivrednici. Vladajuće garniture tijekom posljednjih dvadesetak godina nisu se ozbiljnije prihvatile konkretnog strateškog planiranja razvoja poljoprivrede, prepustile su je tržišnoj stihiji.

U takvim okolnostima i većina poljoprivrednika 'utopila' se u svom nesnalaženju. Mnogi među njima i dalje se inertno bave proizvodnjom u kojoj ne mogu biti konkurentni, niti ostvariti profit. Pa rješavanje svojih problema traže s traktorima na prometnicama, a ne na oranicama. Nije li apsurdno da poljoprivrednik pred televizijskim kamerama cvili kako špek mora jesti bez rajčice jer nema novca kojim bi je kupio. Da je sadio rajčice možda ne bi imao povod za prosvjed. Ili, šparoge koje su uspjele istjerati pšenicu s nekih polja u okolici Vinkovaca.