Vrdoljak na čelo Petrokemije dovodi Dragana Marčinka

Dragan Marčinko vodi Centar za praćenje energetskog sektora/Željko Lukunić/PIXSELL Dragan Marčinko vodi Centar za praćenje energetskog sektora/Željko Lukunić/PIXSELL

Marčinko bi trebao konsolidirati poslovanje i provesti dokapitalizaciju prije prodaje državnog udjela.

Austrijski Borealis, koji se spominje kao najizgledniji kupac Petrokemije, spreman je kupiti 24,9 posto udjela u kutinskoj industriji gnojiva, doznaje Poslovni dnevnik. Toliki su postotak spremni držati najmanje tri godine, koliko je, prema njihovu mišljenju, potrebno za konsolidaciju kompanije.

Tek nakon toga spremni su razgovarati o preuzimanju udjela iznad kontrolnog paketa. Dioničari Petrokemije, država i mirovinski fondovi, spremaju se prije toga na smjenu predsjednika Uprave Josipa Jagušta. Ministarstvo gospodarstva, na čijem je čelu Ivan Vrdoljak, rado bi na njegovu mjestu vidjelo Dragana Marčinka, direktora Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, osnovanog prije nešto više od godinu dana na inicijativu bivšeg prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića. Marčinko bi trebao konsolidirati poslovanje i provesti dokapitalizaciju prije nego što provede postupak prodaje državnog udjela. 

 

7milijardi

eura premašili su lani prihodi Borealisa

Problem sirovina 
Borealis bi ozbiljne razgovore trebao početi tek nakon dokapitalizacije i dubinskog snimanja kompanije, pa će očito do konačne prodaje proći još neko vrijeme.   "Sigurno je da bi Borealis mogao donijeti financijsku stabilnost, ali prodaja ovako važne regionalne industrije ipak je prije svega stvar industrijske politike Hrvatske", kaže Vjeran Filippi iz Adriatica Capitala. Smatra stoga da bi Vlada prije prodaje trebala angažirati industrijskoga savjetnika te da pritom treba gledati širu sliku. Petrokemija je, naime, vrlo važna i osjetljiva industrija koja je od životne važnosti ne samo za kutinski kraj nego i za stratešku granu kao što je poljoprivreda, pa privatizaciji treba pristupiti više nego oprezno i razborito.

"Usto, Petrokemija ovisi o regulaciji tržišta plina. Ne vidim prepreka da Petrokemija kupuje povoljniji plin od drugih dobavljača", kaže Filippi, naglasivši tako problem nabave sirovina, koji snažno utječe na poslovanje Petrokemije.Pred Petrokemijinim je vratima velika gužva: osim Borealisa, zainteresirane su češke i ruske tvrtke. Broj zainteresiranih ne čudi: poznavatelji prilika na tržištu kažu da je gradnja tvornice gnojiva u Europi danas preskup pothvat, pa velike korporacije traže postojeće tvornice koje bi preuzeli te na taj način plasirali proizvode na novim tržištima. Grupacija Borealis već je prisutna u Hrvatskoj preko tvrtke Linzer Agro Trade, tvrtke kćeri Borealis Agrolinz Melaminea, u vlasništvu Borealis grupe. Tvrtke kćeri ima i u Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Srbiji i Bugarskoj. Riječ je o veleprodajnom trgovcu gnojiva, pa bi Borealis na taj način dobio proizvode koje bi mogao prodavati po profitabilnoj marži.

Prodaju 2,1 milijun t goriva
Borealis je u vlasništvu moćnoga državnog fonda International Petroleum Investment Company iz Abu Dabija, glavnog grada naftom bogatih Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji drži 64 posto Borealisa, te austrijske naftne kompanije OMV, u čijem je vlasništvu 36 posto dionica. Među najvećim je svjetskim proizvođačima poliofelina, što je zajednički naziv za polietilen i polipropilen koji su najkorišteniji polimeri u proizvodnji plastične ambalaže. Osnovali su ga 1994. norveška naftna kompanija Statoil i Neste, najveći svjetski proizvođač ekološkoga dizela i sjedište mu smjestili u Danskoj. Tek 2006. sjedište mu je premješteno u Beč. U 19 godina postojanja Borealis je kupovao i prodavao brojne tvornice, ponajviše u Europi.

U austrijskom Linzu sagradio je tvornicu za proizvodnju katalizatora, dok je 2012. u Francuskoj kupio PEC-Rhin, proizvođača dušičnih gnojiva čija je proizvodna paleta slična Petrokemijinoj. Borealis posluje u 120 zemalja svijeta i zapošljava 5300 ljudi. Prihodi su mu u 2012. prešli sedam milijardi eura, a godišnje proda oko 2,1 milijun tona gnojiva. Petrokemija je u 2012. zabilježila prihode od tri milijardi kuna uz 178,8 milijuna kuna gubitaka. Stoga mnogi smatraju da će Borealis donijeti toliko potrebnu svježu financijsku injekciju. Ironija je u tome da država smatra da je spas Petrokemije u plastičarsko-kemijskoj grupaciji jer se Hrvatska do prije samo  20 godina mogla pohvaliti snažnom plastičarsko-kemijskom industrijom koja je danas gotovo iščeznula.

Komentari (10)
  • nimimada
    nimimada 18:59 12.7.2013.

    dida1949


    I konačno rasplet, sa već u mnogo slučajeva poznatim scenarijem. Vlast bi dovela ili dovodi novog čovjeka na čelo Petrokemije. Do sada je dovela tri nova člana uprave, gotovo potpune strance u ovoj djelatnosti, a evo i četvrtog. Naravno nije mi na kraj pameti omalovažavati te ljude i njihovu opću stučnost, no činjenica je da im o sveukupnosti poslovne, tehničko-tehnološke i tržišne problenatike nedostaju znanje i iskustvo. A da o Petrokemijinom svekolikom utjecaju na domaću poljoprivredu, ali i ukupan utjecaj na prodaju gnojiva i cjenovne odnose u regiji i EU ne govorim.
    I zamislite novi četvrti član kao predsjednik uprave ima zadatak restrukturirati tvrtku i pripremiti ju za prodaju. Bojim se da od toga ne da neće biti ništa, već će biti svašta.
    Istina ga g. Jagušt loše vodi tvrtku (znatno lošije ju je vodio i g.Mesarić) pa je pitanje kako bi on proveo najavljeno restrukturiranje, no program 21 nije na prvi pogled loš. No g. Jagušt ne pozna dostatno (tehničko-tehnološki) Petrokemiju za pravo restrukturiranje, iako je značajan broj godina proveo u Petrokemiji na visokim tehničkim i poslovnim funkcijama. A zamislite samo što o tome zna nova uprava na čelu sa morebitno g. Marčinkom. A o viziji i da ne govorim. No nije ni čudo, viziju nema ni ova vlada, vizije nema u gotovo svim njenim resorima, pa ma kako oni to osporavali i "ozbiljno govorili" i zato se sve radi kako se radi, bez glave i repa i u najvećoj mjeri pogrešno.
    Već je danas, zahvaljujući dosadašnjoj politici , Borealis kroz Agro Linzer značajno ušao u domaće tržište, a i mešetari kutinskim gnojivom i spominje se kao mogući kupac.
    Prodati Petrokemiju trgovcu sto puta je opasnije od prodaje proizvođaću gnojiva, a i to je vrlo rizično jer je mogući interes i jednog i drugog tržište na jednoj strani, ali i moguće gašenje ove proizvodnje kao regulatora cijena na tržištu. Primjera radi nekad davno iz proizvodnje na dugi rok je zbog havarije ispalo postrojenje uree sličnih kapaciteta kao kutinska urea u Indoneziji i cijena uree je nedugo zatim skočila za više od 50%.
    Naći kupca, proizvođaća plina pravi je posao, jer njegov cilj je povećanje prodaje plina, i naravno dodatno zaraditi oplemenjivanjem plina kroz proizvodnju gnojiva. I tada sve aktivnosti vezane uz modernizacije, rekonstrukcije i povećanje kapaciteta dobivaju smisao, kao i posebno kogeneracijsko postzrojenje, jer sve to na jednoj strani diže količinu potrošnje plina, a na drugoj strani značajno utjeće na bolju energetsku učinkovitost cijele tvornice, stabilnost u opskrbi plinom, ciejenu plina u najgorem slučaju na nivou cijena konkurencije i konačno stabilan rad i dobit društva. A što će "novi" od toga učiniti, što oni uopće od toga znadu i razumiju vidjet ćemo uskoro. A ako je iza toga g. Todorić, jer g. Marčinko dolazi iz njegovog miljea. Onda je to sasvim druga prića. No o tome ćemo jednom drugom zgodom, ako se ova špekulacija pokaže istinotom.

    Dida

    Ne postavljaju njega da vodi Petrokemiju nego da posloži stvari za prodaju. Nema tog stručnjaka koji bi bio uspješan dok mu kolo vodi država i sindikat. To vam je bar moglo postati jasno svih ovih godina.

  • Lukica
    Lukica 13:57 12.7.2013.

    Ma koga boli kjitq što on zna il ne zna. Koga briga za tehničko tehnološki dio, bitno je uglaviti svog pulena negdje…ma koga briga što on zna…samo fino sine….direktor…

    dida1949


    I konačno rasplet, sa već u mnogo slučajeva poznatim scenarijem. Vlast bi dovela ili dovodi novog čovjeka na čelo Petrokemije. Do sada je dovela tri nova člana uprave, gotovo potpune strance u ovoj djelatnosti, a evo i četvrtog. Naravno nije mi na kraj pameti omalovažavati te ljude i njihovu opću stučnost, no činjenica je da im o sveukupnosti poslovne, tehničko-tehnološke i tržišne problenatike nedostaju znanje i iskustvo. A da o Petrokemijinom svekolikom utjecaju na domaću poljoprivredu, ali i ukupan utjecaj na prodaju gnojiva i cjenovne odnose u regiji i EU ne govorim.
    I zamislite novi četvrti član kao predsjednik uprave ima zadatak restrukturirati tvrtku i pripremiti ju za prodaju. Bojim se da od toga ne da neće biti ništa, već će biti svašta.
    Istina ga g. Jagušt loše vodi tvrtku (znatno lošije ju je vodio i g.Mesarić) pa je pitanje kako bi on proveo najavljeno restrukturiranje, no program 21 nije na prvi pogled loš. No g. Jagušt ne pozna dostatno (tehničko-tehnološki) Petrokemiju za pravo restrukturiranje, iako je značajan broj godina proveo u Petrokemiji na visokim tehničkim i poslovnim funkcijama. A zamislite samo što o tome zna nova uprava na čelu sa morebitno g. Marčinkom. A o viziji i da ne govorim. No nije ni čudo, viziju nema ni ova vlada, vizije nema u gotovo svim njenim resorima, pa ma kako oni to osporavali i "ozbiljno govorili" i zato se sve radi kako se radi, bez glave i repa i u najvećoj mjeri pogrešno.
    Već je danas, zahvaljujući dosadašnjoj politici , Borealis kroz Agro Linzer značajno ušao u domaće tržište, a i mešetari kutinskim gnojivom i spominje se kao mogući kupac.
    Prodati Petrokemiju trgovcu sto puta je opasnije od prodaje proizvođaću gnojiva, a i to je vrlo rizično jer je mogući interes i jednog i drugog tržište na jednoj strani, ali i moguće gašenje ove proizvodnje kao regulatora cijena na tržištu. Primjera radi nekad davno iz proizvodnje na dugi rok je zbog havarije ispalo postrojenje uree sličnih kapaciteta kao kutinska urea u Indoneziji i cijena uree je nedugo zatim skočila za više od 50%.
    Naći kupca, proizvođaća plina pravi je posao, jer njegov cilj je povećanje prodaje plina, i naravno dodatno zaraditi oplemenjivanjem plina kroz proizvodnju gnojiva. I tada sve aktivnosti vezane uz modernizacije, rekonstrukcije i povećanje kapaciteta dobivaju smisao, kao i posebno kogeneracijsko postzrojenje, jer sve to na jednoj strani diže količinu potrošnje plina, a na drugoj strani značajno utjeće na bolju energetsku učinkovitost cijele tvornice, stabilnost u opskrbi plinom, ciejenu plina u najgorem slučaju na nivou cijena konkurencije i konačno stabilan rad i dobit društva. A što će "novi" od toga učiniti, što oni uopće od toga znadu i razumiju vidjet ćemo uskoro. A ako je iza toga g. Todorić, jer g. Marčinko dolazi iz njegovog miljea. Onda je to sasvim druga prića. No o tome ćemo jednom drugom zgodom, ako se ova špekulacija pokaže istinotom.
  • bigboffin
    bigboffin 10:57 12.7.2013.

    Marinko? To je onaj manger farme s v i nj a? I neuspjesni ceo neuspjesnog CEI?

Pogledaj ostale komentare na temu
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!