Vino se prodaje ‘na crno’ u rinfuzi, zašto država to ne rješava?

Autor: Darko Bičak , 09. travanj 2014. u 15:29
Ivica Kovačević; Photo: Zarko Basic/PIXSELL

Osim moćnog marketinga međunarodnih pivarskih industrija, veliki problem je kvaliteta vina. “Mnogi ugostitelji prodaju vino u rinfuzi sumnjive kvalitete. Kada netko dobije takvo vino velika je vjerojatnost da će naručivati pivo”.

Proizvodi iz akvakulture i autohtona  vina veliki su adut hrvatskog turizma, ali i sveukupnog gospodarstva, no nedovoljno su iskorišteni zbog nesređenog tržišta, male potrošnje u Hrvatskoj ali i sve žešće konkurencije, zaključak je okruglog stola "Snaga hrvatske hrane: Riba i vino" održanog u srijedu u organizaciji Poslovnog dnevnika u zagrebačkom restoranu Bon Appetit. Okrugli stolovi 'Snaga hrvatske hrane' organizirani su u sklopu cjelogodišnjeg projekta Poslovni uzlet u organizaciji Poslovnog dnevnika. Više o projektu doznajte ovdje

Ne znamo s koliko hektara vinograda raspolažemo

Koliki su problemi u hrvatskoj vinarskoj industriji pokazuje i činjenica da se zapravo ne zna s koliko hektara vinograda naša zemlja raspolaže niti koliko se vina godišnje proizvede i proda. Kako pojašnjava Ivica Kovačević, predsjednik Grupacije vinarstva Hrvatske gospodarske komore, barata se s podacima od 18.000 do 29.000 hektara površina pod vinogradima. "Još veći je problem s proizvedenim vinom. Podaci govore da Hrvatska godišnje proizvede 1,4 milijuna hektolitara vina (oko 140 milijuna litara), a od čega na tržištu u legalnoj prodaji završi svega 530 do 570 tisuća hektolitara. Što je s ostalim vinom? Statistika ga vodi kao "vino na zalihama", no zvuči nevjerojatno da bi netko godinama na zalihama ostavljao gotovo 100 milijuna litara vina. Gdje je to vino ako je negdje uskladišteno? Nema ga! To vino se najčešće proda "na crno" kroz ugostiteljski sektor u rinfuzi. Zašto nadležne državne institucije i agencije ne žele to riješti, ja ne mogu dokučiti," govori Kovačević. Juraj Orenda, voditelj Službe za poljoprivredu i prehrambenu industriju u Ministarstvu poljoprivrede, pojašnjava da se razlika u statistici pokazuje zbog različitih načina na koje se prikupljaju podaci. "U Hrvatskoj imamo veliki broj malih vinogradara koji ne dobivaju nikakve poticaje, a samim tim nisu uneseni niti u evidencije. Agencija za plaćanje pak ima standarde što može ući u poljoprivredne površine, a što ne te se događa da dijelovi ili rubovi određenih vinograda nisu evidentirani kao takvi", navodi Orenda.

 

Bibich 'puca' na Ameriku

Dubravko Ćuk, direktor razvoja vinogradarstva i vinarstva u Badelu1862 ističe da je u Hrvatskoj  potrošnja vina na razini od 28 litara po stanovniku godišnje, a piva i više od 80 litara. Osim moćnog marketinga međunarodnih pivarskih industrija, veliki problem je kvaliteta vina. "Mnogi ugostitelji prodaju vino u rinfuzi sumnjive kvalitete. Kada netko dobije takvo vino velika je vjerojatnost da više neće naručivati vino nego pivo koje je ujednačenije kvalitete", kaže Ćuk. Domaće tržište vina bilo je prekomplicirano i za malu vinariju Bibich iz Skradina koja se  orijentirala na Sjedinjene Američke Države. Kako pojašnjava Darko Petrović iz Bibich vina, ova tvrtka je prije osam godina zamalo propala zbog nelikvidnosti u Hrvatskoj. Nakon toga su se okrenuli američkom tržištu organiziranjem živih susreta vinoljubaca u najvećim tamošnjim gastronomskim središtima – New York, Chicago, San Francisco itd. Poslije samo dva mjeseca su stvorili brend i potražnju koja je s početnih 80.000 butelja godišnje narasla danas na 150.000.

Komentari (3)
Pogledajte sve

Poanta je jednostavna : Borba PIVA I VINA….! Ovo je plaćeni članak
pivara protiv vinara…..

poanta svakog okruglog stola je vrtnja u krug bez rezultata, ako je na državni trošak to postaje pravi vrtuljak, a poanta članka je da održava vrtnju vrtuljka

Nekako ne vidim poantu ovoga svega, kako okruglog stola, tako ni ovog članka.

New Report

Close