Kada je trbuhom za kruhom iz Slavonije krenula u Dalmaciju kako bi sebi i sinu našla kakav sezonski posao, vjerojatno nije slutila da će joj se ionako težak život pretvoriti u pravi pakao. Radila je za 3500 kuna i po 12 sati dnevno u jednom restoranu, no nije se bunila.

Kako piše Večernji list, živjela je sa sinom u unajmljenom stanu, a tijekom sezone prebacivala se iz kafića u restoran. Tada je posao dobio i njezin sin. Bilo je naporno, no imali su gdje spavati, što jesti i kakvu-takvu zaradu. No onda su počeli problemi. Gazda je sina optužio za krađu novca, a ona je odlučila taj dug, za koji zapravo nije znala ni koliki je, otplatiti radom. I to besplatnim. U takvim okolnostima bilo ju je sram pitati za plaću, a gazdarica i gazda selili su se u Istru te su joj ponudili da ide s njima.

Živjet će i jesti s njima, neće imati troškova, a dug će otplatiti. Barem je tako mislila… No, umjesto toga slijedile su batine, poniženja, vrijeđanja. Tukli su je kad im se prohtjelo, držali je zaključanu, tjerali da spava na podu sobice od par kvadrata… On joj je slomio vilicu, ona ju je zalila solnom kiselinom te prisilno ošišala. Boli su je noževima, rezali, prijetili… Tvrdili joj da je njezina obitelj ne želi, zabranili joj komunikaciju s njima…

Pakao je to koji je trajao mjesecima, prije nego što nekako nije smogla snage i pobjegla… Javila se sestri, koja je došla po nju i odvezla je doma… Njezini poslodavci završili su na sudu, pa u zatvoru, a ona će godinama liječiti svoje fizičke i psihičke traume. Jer ona je, na žalost, jedna od onih ljudi, mnogima nevidljivih, koji su svuda oko nas, a mi ih ne primjećujemo.

U egoističkom i materijalističkom svijetu u kakvom se danas živi, većina ne razmišlja da i u 21. stoljeću postoje ljudi koji su – robovi. A da robovi, na žalost, nisu samo relikt nekih prošlih vremena i stoljeća, svjedoče podaci koje je nedavno u povodu Međunarodnog dana borbe protiv ropstva objavila fondacija Walk Free. Prema tim podacima, a do njih su došli tako što su u 167 zemalja razgovarali s 42.000 ljudi, lani je u svijetu živjelo 45,8 milijuna robova. Odnosno cijela jedna zemlja veličine Argentine koja ima 43,3 milijuna stanovnika. U te moderne robove spada i žena s početka teksta, a prema podacima do kojih je došla fondacija Walk Free, lani je u Hrvatskoj takvih kao ona bilo 17.100, što čini 0,4 posto hrvatskog pučanstva.

U tu brojku hrvatskih modernih robova spadaju uglavnom maloljetnici koje se prisiljava na prostituciju, krađu ili razne druge kriminalne radnje u korist odraslih te neplaćeni rad. Uz tri navedene kategorije u moderno ropstvo spadaju i rad zbog otplate dugova, prisilni i maloljetnički brakovi, pretvaranje djece u vojnike, dječji rad…. Svaki dio ovog nesretnog planeta ima svoju kategoriju modernog ropstva.