Nikad dovršena Sveučilišna bolnica u Zagrebu ima svoju pravnu osobnost i imovinu među kojom su i dionice Zagrebačke banke, ali u osnivaču te bivše radne organizacije, Gradu Zagrebu, nitko ne zna kada i tko je dionice kupio i kako se silnom imovinom upravlja. Portal javno.hr prenio je podatak sa Zagrebačke burze kako se u 10 najvećih dioničara nalazi i “Sveučilišna bolnica Zagrebu u osnivanju u likvidaciji”, kao i izjavu likvidacijskog upravitelja Marina Simunića da nije znao kako bolnica “zarađuje na dionicama” te tko i kada ih je kupio.

Sporno vlasništvo
Marin Simunić jučer nije odgovarao na pozive kako bi prokomentirao način upravljanja i nadležnosti nad imovinom među kojom je i zemljište površine veće od 100.000 četvornih metara i poludovršeni objekt koji prema procjenama ima više od 200.000 četvornih metara bruto površine. Pročelnik za zdravstvo Zvonimir Šostar rekao je kako nije upoznat s detaljima glede dionica Zagrebačke banke ni ostalim detaljima glede upravljanja, ali da je čuo da je Sveučilišna uložila 1,8 milijuna kuna u dionice, no nije mogao reći kada. Ako je taj podatak točan, po jučerašnjoj vrijednosti dionice Zabe od 10.200 kuna, 3432 dionice sada vrijede 35 milijuna kuna, što je povećanje vrijednosti od 33,2 milijuna kuna. U ukupnoj vlasničkoj strukturi Zabe subjekt apsurdnog naziva “Sveučilišna bolnica u osnivanju u likvidaciji” ima udjel od 0,12 posto i pojavljuje se kao vlasnik tog udjela u izvješćima dostupnim na Zagrebačkoj burzi od 2003. do danas. Odluka o likvidaciji Radne organizacije Sveučilišna bolnica u osnivanju donesena je još prije 12 godina na zagrebačkoj skupštini kada je na snagu stupio Zakon o trgovačkim društvima, ali nikada nije provedena. Iste godine je Zagrebačka banka izašla na burzu. Likvidacijski upravitelj Marin Simunić je na toj poziciji cijelo vrijeme. U Gradu se neslužbeno pravdaju da nemaju podatke o bilanci subjekta Sveučilišne bolnica jer on nije u vlasništvu grada, nego je objekt bolnice građen direktno kroz samodoprinose građana kroz koje je na izgradnju potrošeno 314 milijuna tadašnjih njemačkih maraka ili danas 157 milijuna eura. Građani bi po toj logici trebali polagati pravo na svu imovinu Sveučilišne, uključujući i dionice Zagrebačke banke.

Postupak likvidacije
U Gradu se zbog toga ne može doznati tko je odlučio potrošiti dio novca građana nenamjenski i uložiti ih u dionice. Iako se to pokazalo kao isplativa odluka, ne postoji pisani trag. U arhivi Službenog glasnika ne postoji odluka da je skupština odobrila Sveučilišnoj bolnici kupnju bilo kojeg udjela u drugom dioničkom ili trgovačkom društvu iako se nijedno ulaganje ili prijenos tada nije moglo ostvariti bez te suglasnosti. “Radne organizacije s dodatkom ”u osnivanju“ godinama su poslovale jer kada si u osnivanju, ne moraš imati nikakve organe i bilo ih je teško kontrolirati. U istom statusu bili su i sportski objekti koji su masovno bilježili gubitke. Kada je ta radna organizacija likvidirane, podijeljene su u sportske ustanove Šalatu, Maksimir i ostale. Postupak likvidacije je relativno lako provesti i onda pod drugim oblikom upravljati društvom ili ustanovom pa nije jasno zašto odluka dosad nije provedena”, rekao je jedan bivši zaposlenik Poglavarstva.

Tko upravlja računom?

Dio samog objekta Sveučilišne bolnice se iznajmljuje za skladišta te bi trebao donositi prihod na račun Sveučilišne bolnice. Gdje je otvoren račun i kako se njime upravlja, nismo uspjeli saznati, a subjekt pod imenom Sveučilišna bolnica ne nalazi se u registru Trgovačkih sudova.