Dan nakon, vjerojatno, posljednjeg prvomajskog roštilja na kojem ste imali priliku koristiti jednokratne plastične tanjure, noževe i vilice, novi hrvatski startup Miret zaokružio je prvih mjesec dana testne prodaje svojih istoimenih ekoloških tenisica.

EU će do 2030. zabraniti upotrebu jednokratne plastike. No, taj se popis širi. Miret je stoga u Dugoj Resi razvio i proizvodi tenisice koje se nakon tri godine u kompostu gotovo potpuno razgrade. Dakle, umjesto otpada mogu se pretvoriti u prirodno gnojivo za biljke u vrtu. Domagoj Boljar, suosnivač Mireta kaže da je s pedesetak prodanih primjeraka u travnju, prije samog početka sezone i to bez reklama, više nego zadovoljan.

"Očekujem da ćemo do ljeta preko našeg web shopa prodati cijelu četvrtu generaciju tenisica, ukupno 800 pari, koje smo razvili i proizveli u Hrvatskoj i koje su, usudio bih se reći, trenutačno najekološkije na svijetu", naglašava Boljar. Industrija tenisica je vrlo prljava. Dominantan izvor materijala, raznih plastika, su naftni derivati. Koristi se mnogo teške kemije, a i kad se koriste prirodni materijali onda se tu najčešće radi o koži ili, pak, pamuku koji nije organski uzgojen. Boljar dodaje da industrija obuće godišnje stvori 16 milijuna tona otpada koji nije razgradiv. Plastika je tu ključan problem.

Prema prvom istraživanju o raširenosti plastike u oceanima "Production, use, and fate of all plastics ever made" objavljenom u Science Advances, proizvodnja plastike i dalje ubrzava. S 2 mil. tona po kubnom metru (t/m3) u 1950. narasla je do danas na 8,3 mlrd. t/m3 te se procjenjuje da će do 2050. doseći 34 mlrd. t/m3. Paralelno s tim raste količina plastičnog otpada u moru. Procijenjeno je da je 1950. u more završilo 2 mil. t/m3 plastike, a da se danas u more baca u prosjeku 400 mil. t/m3  plastike svake godine.

U istraživanju se naglašava da je od 50-tih do danas u more bačeno plastike težine milijardu slonova. "Miret zato tenisice radi od industrijske konoplje, brazilskog kaučukovca, lana, kenafa, ekološke vune, kukuruza i drugih prirodnih materijala. Koristimo i metale, koji se dakako mogu ponovo iskoristiti. Zato je naša 4. generacija tenisica više od 90% razgradiva", kaže Boljar. Transformaciju industrije tenisica ne stišće samo EU, zabranama i novim modelima poreza i poticaja, a što se u Hrvatskoj odrazilo od 2015. kroz obvezno skupljanje starih cipela u specijaliziranim trgovinama većim od 400 kvadrata, već na njenu promjenu utječu i novi potrošački trendovi.

Tako se od lani Adidas, Nike i Reebok natječu tko će proizvesti više tenisica od reciklirane plastike iz oceana. Adidas ih je najavio 2016., godinu kasnije proizveo ih je milijun, lani pet, a ove godine cilja plasirati 11 milijuna recikliranih tenisica. No, Boljar ima još ambiciozniji plan koji sad planira realizirati kroz najveći europski cleantech akcelerator EIT Climate-KIC akcelerator u zagrebačkom Ziceru. "Sad se spremamo za petu generaciju tenisica, koja će biti vrhunac dosadašnjeg rada,  jer će se približiti 100% biorazgradivosti", kaže Boljar.

Dodaje da ne želi ulaziti u detalje zbog poslovne tajne. No, navodi da već sad potplata na njihovim tenisicama nije gumena, i time nije od derivata nafte kao ostale tenisice. Na globalnom tržištu se polako pojavljuje obuća koja odbacuje naftne derivate i okreće se drugim izvorima, s naglaskom na biorazgradivost. Primjer su kompanije poput britanskog Ananas Anama, koji proizvodi materijal nalik koži, ali se proizvodi od lišća ananasa.

 Ima tu i većih igrača poput američkog DuPont Tate & Lyle, koji od prerađevina kukuruza stvara materijal nalik plastici, biorazgradiv i koji koristi Reebok. Boljar pojašnjava da se želi pozicionirati kao takvi igrači. "Naš dugoročni cilj je razvijati i druge ekološke proizvode i razvijati nove ekološke materijale u suradnji s proizvođačima", kaže Boljar. Pojašnjava da već dugo imaju ideju koristiti ekološke materijale u proizvodnji, ali da nije postojala prateća industrija takvih materijala. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Domagoj Boljar dodaje da je u posao ušao s bratom Hrvojem, koji je dizajner i koji je zamislio projekt. Obitelj je imala tvornicu obuće Mr. Joseph u Dugoj Resi, a koja nije preživjela krizu 2008. Probali su raditi nove proizvode, poput domaćeg brenda tenisica JOTS te su kroz agenciju Roosvai nudili usluge dizajna obuće za visoke brendove u Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj. No, tržište je tražilo nešto drugačije. "Da smo na dobrom putu shvatili smo prije četiri godine, kad smo tijekom Ultre u Splitu rasprodali svih sto pari druge generacije naših tenisica", zaključuje Boljar.